Jutro je osvanulo toplo i sunčano. Jučer su mi u posjetu došli mnogi, sve je zanimalo što se odigralo u onoj kristalnoj dvorani, mene mnogo više od njih jer nisam mnogo toga razumjela. Maggie je skroz bila u onoj prostoriji u kojoj se igrao piro. Uopće nije bila otišla do Strallmana ni odvela Melissu. -Ti nisi normalna!-zavrištala sam kad mi je to priznala.-Mogla te ubiti! Maggie je slegnula ramenima. No morala sam šutjeti. Ipak mi je ona spasila život. Jedva sam čekala da me madame Serafine pusti odande, jer nisam mogla dočekati da odem porazgovarati s profesorom Strallmanom. Naposljetku oko nekih 15 sati madame Serafine se udobrovoljila pustiti me. Ionako mi nije bilo ništa, zaboga, samo mi se spavalo. Otrčala sam do Strallmanova ureda i tamo je opet stajala Dama. Sjetila sam se kad sam zadnji put stajala pred Damom. Činilo se tako davno. Onda sam bila ovdje s Maggie i tad je ona doznala da joj je Lexy teta. Sjećala sam se kako smo zajedno pogađale lozinku. Činilo se tako davno… -Kruška.-rekla sam i Dama se makla. Popela sam se stepenicama do Strallmanova ureda i pokucala na vrata. -Uđite, gospođice Harrison.-začuo se Strallmanov glas. Polako sam odškrinula velika hrastova vrata i ušla u dobro mi poznati kabinet. -Amanda!-čuo se nečiji razdragan uzvik. -Matt!-uskliknula sam i ja. On mi je pritrčao i čvrsto me zagrlio. Imala sam osjećaj da će me ugušiti ako me uskoro ne pusti iz tog takozvanog zagrljaja. -Kćeri, kako si?-upitao me kad me napokon pustio. Htjela sam mu reći da mu nisam kći, ali u tom trenutku mi nije smetalo što me tko zove. Zapravo, bilo mi je zbilja drago zbog toga. -Dobro. Malo umorno, ali dobro. A ti? On je samo slegnuo ramenima. Tek sam tada ugledala profesora, stajao je iza svog stola. -Sjednite, gospođice. Sjednite.-pokazao je na stolicu. Sjela sam, a Matt odmah do mene. - Znam da to nisu baš najsretniji događaji, ali bih vas zamolio da mi ispričate što se dogodilo u kristalnoj dvorani. Progutala sam slinu i krenula… Imala sam osjećaj da neka gorka tekućina istječe iz mene sa svakom mojom riječi. Počela sam od kad smo prošli kamenog lava, pričala sam o tih 5 zadataka, zatim sam pričala kako me u kristalnoj dvorani dočekala Casandra Fishburne, kako mi je rekla da je bila Paukov sljedbenik zatim kako se Jane, odnosno Lujiza stvorila pa kako mi je rekla što se dogodilo na Mattovu tavanu, pa kako je ubila Casandru i zatim me natjerala da joj kažem lozinku tako što je zaprijetila ubiti Maggie. I zatim kako smo putovale u prošlost pa kako sam ju natjerala da obrne Podvojenu Ličnost, i kako se onda stvorila Jane, kako smo se vratile natrag u sadašnjost i zatim kako je ubila Jane… Tu sam stala. Matt je čvrsto stezao moje rame. Boljelo me je, ali pomislila sam kako sigurno njega boli mnogo više nego mene. I zatim sam im ispričala kraj, kako sam razbila Vrata Prošlosti i kako me Lujiza mučila i kako me htjela ubiti ali me Maggie spasila. I tad sam se sjetila… -Harry Potter!-uskliknula sam. -Da, gospođice? Što se dogodilo s Harryjem Potterom?-upitao me profesor Strallman, dok me Matt zbunjeno gledao. -On je bio na groblju… S Voldemortom. I Voldemort ga je ubio… -Ti znaš tko je Voldemort i tko je Harry Potter?-upita me Matt zbunjen. -Da, znam. Poslije ću ti objasniti. Profesore, je li Harry Potter mrtav? Profesor me gledao kao da se dvoumi da mi kaže odgovor ili ne. Naposljetku se ipak odluči. -Nije mrtav. -Ali ja sam vidjela kad je lord Voldemort izustio smrtonosnu kletvu. -Vi možda znate, a vjerojatno ne znate da sam ja u jako dobrim odnosima s profesorom Dumbledoreom, ravnateljem škole u Hogwartsu, često si pomažemo u… hm… ovakvim slučajevima. Profesor Dumbledore mi je poslao sovu i izvijestio me o događajima koji su se dogodili na Tromagijskom turniru. Uvjeravam vas, Harry Potter je dobro. Veoma dobro na svu sreću. Ali zato stanje u V. Britaniji nije dobro. Lord Voldemort je ponovno ustao. Matt i ja smo se pogledali. Stisnula sam usnice. -Baš kao i Lujiza Brown.-rekla sam, a profesor Strallman je kimnuo glavom. Zatim je profesor Strallman ispričao što se dogodilo kad je on ušao. Rekao je da je sreo Anesu i Stua i da su mu oni rekli što se dogodilo. Zatim je brzo otrčao u kristalnu dvoranu, ali sreo je Melissu i pružio joj pomoć. Zatim je ušao u dvoranu, vidjevši mene kako padam u nesvijest i Maggie koja je bila sleđena. Zatim se borio s Lujizom i onda je ona otputovala pomoću one vaze koja je bila putoključ. Isto tako je i doputovala ovamo, pomoću putoključa. I zatim sam se sjetila da je spremala onaj lančić u džep, sigurno je to bio drugi putoključ. Duboko sam uzdahnula. Nikada nisam ni pomišljala da bi se stvari mogle ovako razvijati… Jane nikada nije bila ni za što kriva. Bila je oteta, zatočena u Bastillu, dok je Lujiza slobodno šetala svijetom u Janeinom tijelu. Kako sam mogla biti tako glupa? Kako sam mogla posumnjati u Jane? A sad je više nema… I ja sam kriva za njezinu smrt. Da ja nisam natjerala Lujizu da se pokaže, da nisam željela otkriti tko to želi mijenjati prošlost, da nisam rekla Jane da mi pomogne vratiti Lujizu u sadašnjost, da nisam bila tako glupa Jane bi još bila živa. Za sve sam ja kriva… Lujiza ionako želi mene. Da je barem Jane živa… Nisam ni primijetila da mi suze teku niz lice i da plačem, u kabinetu profesora Strallmana. -U redu je.-rekao je Matt i zagrlio me.-Nisi ti kriva. I sigurna sam da je bio u krivu… Matt je otišao istog dana. Još se nešto bio raspravljao s profesorom Strallmanom. Ali je naposljetku otišao. Ispite smo svi uspjeli položiti, Anesa je naravno bila najbolja, Maggie je prepisivala od svih okolo koji su joj to dopustili. Bilo mi je teško povjerovati da su Patty i Ashley, glupe Christinine prijateljice, uspjele položiti testove. Boliveri je imao najviše bodova na kraju godine pa smo osvojili međudomski pokal, isto tako smo osvojili i metlobojski pokal što je Alba svim Andorcima napominjao da kraja školske godine. Zadnja utakmica za piro se održala točno onaj dan na čiju smo noć mi odlutali u malu eksibiciju. Pošto je Melissa bila u nesvijesti Boliveri je u potpunosti izgubio pa je Guilfoyle pobijedio. Andorci su ove godine ostali bez ijednog trofeja na slavlje ostala dva doma. Anesa je proglašena najboljom učenicom na godini, a Maggie i Stu su objavili da ovo ljeto oni idu zajedno u nabavku eksplozivnih sredstava. Anesa je htjela proturječiti, ali smo je Melissa i ja na vrijeme spriječile. I tako smo jednog jutra spremili svoje kovčege, pronašli sve svoje stvari koje su bile izgubljene (ja sam jedne svoje čarape našla kod Ozzie, dok je Maggie svoje našla u krletci Anirine sove. Molim?) i razmijenili adrese. Anesa, Stu, Maggie, Melissa i ja smo bili u istom odjeljku. Posebna atrakcija je bila kad smo na Christine isprobali 5 različitih čarolija. Ili kad su Anna Karkaroff, Isabell i Diana potpomognute Anirinim i Ozzienim snagama izvele vatromet u hodniku. Naposljetku smo se iskrcali na podzemnoj postaji u Underwoodu i susreli se s ostalim članovima svoje obitelji. Kad sam se ispozdravljala sa svim prijateljima i pozdravila sve Webberyje i kad se Matt ispričao sa svojim starim školskim prijateljima (Kinssayinim i Cadyinim roditeljima) i baš kad smo Matt i ja kretali prema njegovom autu netko me zazvao: -Amanda, Amanda!-okrenula sam se, a prema meni je trčao Daniel. -Ej!-viknula sam i potrčala prema njemu. -Nisi valjda mislila otići bez pozdrava? -Naravno da ne.-odgovorila sam. Daniel me privukao i poljubio. -Piši mi, ok?-rekao je na rastanku i u ruku mi tutnuo papirić s njegovom adresom. -Da, naravno.-rekla sam i po posljednji put ga poljubila prije nego što sam se vratila k Mattu. -Morat ću ja porazgovarati s njegovim roditeljima.-rekao je on u šoku. Nasmiješila sam se i pomislila na dugo toplo ljeto preda mnom… p.s. Evo, s ponosom mogu objaviti da sam došla do kraja pripovjesti s prve godine školovanja. Vjerujem da se nitko nije ovako dugo zadržao na prvoj godini, ali obećajem da ću iduće godine malo ubrzati:) Pa, isto tako s ponosom objavljujem, kako sam vidjela na svom brojaču, da je broj posjeta prešao 10000. Željela bih vam se svima zahvaliti i reći kako mi stvarno puno znači što ste me čitali. Naravno, priča se nastavlja na drugoj godini.Neke postove sam već napisala, znate mene, ja sve radim unaprijed.Samo bih htjela reći da ću uzeti malu stanku da sredim boxeve i linkove za koje ste vidjeli da su katastrofa. Znači, tjedan ili dva me nema.Osim toga, htjela bih reći da primam 3 ili 4 ženska lika i sve muške. Pa tko želi u priču neka ostavi opis a ja ću ih izvući, tako da neće biti oni likovi koje ja "želim". |
Jane je mrtva… Jane je mrtva… Te riječi su odzvanjale u mojoj glavi. Željela sam plakati, vrištati… Ali nisam imala snage. Umjesto toga, pogledala sam u Vrata Prošlosti i sjetila se dvije čarolije koje su mi najgore išle u ovoj školskoj godini, dvije čarolije zbog kojih mi je Proux dao gomilu dodatnih zadaća, oduzetih bodova i kazni. Umjesto da zaplačem i zavrištim ja sam se ustala s poda i nasmijala se. Lujiza me zbunjeno gledala. Uperila sam štapić u Vrata Prošlosti. -Wingardium Leviosa-zavrištala sam. Lujiza je zbunjena gledala kako se staklena Vrata Prošlosti podižu u zrak. Zatim sam se duboko pokušavala prisjetiti. Trgnula sam štapić, viknula čaroliju duboko koncentrirana i Vrata Prošlosti su poletjela na suprotni zid. Sve se dogodilo u djeliću sekunde. Vrata Prošlosti su udarila u suprotni zid, a zatim se čuo stravičan zvuk pucanja stakla. Ona su se razbila… Vrata Prošlosti su se razbila, ja sam ih razbila… Staklo je padalo posvuda. A ja sam se smijala. Lujiza je zaprepašteno zavrištala. Vrata Prošlosti su napokon nestala, a ja sam imala osjećaj da je s njima nestao i djelić mene. Djelić mene kojeg sam se željela riješiti. -Ti glupačo!-zavrištala je Lujiza.-Imaš li pojma što si učinila? -Osvetila sam se.-rekla sam. Pogledala sam na mrtvo Janeino tijelo i mrtvo tijelo Casandre Fishburne. I bilo mi je drago što sam uništila ono što je Lujizi bilo tako potrebno. -Ti glupačo!-zavrištala je Lujiza ponovno. Zatim mi je pritrčala i zgrabila me za kosu. Pala sam na koljena.-Umrijet ćeš!-zavrištala je Lujiza.-Umrijet ćeš kao i on! -On?-upitala sam zbunjena iako Lujiza umalo da mi nije otkinula kosu. -Da, on. Harry Potter.-nasmije se ona. Zbunjeno sam ju gledala. Zatim je zamahnula rukom i preda mnom se stvori stup a na njemu kugla. U kugli sam ugledala dječaka otprilike moje dobi, možda malo starijeg. Imao je crnu kosu i predivne zelene oči, nosio je okrugle naočale a na čelu je imao ožiljak u obliku munje. Borio se s nekim drugim čovjekom. Taj pak je bio grozan košćast stvor, koža mu je bila blijeda, a oči crvene, nosa kao da nije imao kao ni usnica. A lice mu je bilo zmijoliko. -To je lord Voldemort.-reče Lujiza s osmjehom na licu.-A taj dečko je Harry Potter. Znala sam tko je Harry Potter, ali što se tamo događa? Hoće li Harry Potter umrijeti? -Umrijet će baš kao i ti.-reče Lujiza.-Ovo se događa upravo sada, u ovom trenutku, upravo sad na drugom kraju svijeta. Lord Voldemort je ustao, moj dragi prijatelj je ustao. A Harry Potter će umrijeti. Baš kao što ćeš i ti umrijeti. Tada se u kugli pokaza samo Voldemortovo lice i njegov štapić, začula sam kako vrišti Avada Kedavra, no uto Lujiza zamahne rukom i nesta kugle i postolja. Ostale smo samo nas dvije, a ja nisam mogla prestati misliti na Harrya Pottera. Je li mrtav? I hoću li ja umrijeti? Sjetila sam se Lejlinih riječi:Ti i Harry Potter ste povezani… -Vrijeme je da platiš, kćerkice…-reče Lujiza pogledavši me.-Crucio! Toliko puta me presjekla ta užasna bol, no činilo se kao da je ovog puta gore i jače. Vrištala sam na koljenima, vrištala… Kad je kletva prestala makla sam se od Lujize, potrčala prema vratima. -Crucio!-zavrištala je Lujiza ponovno. Opet ista bol… Činilo mi se kao da ću izludjeti zbog te boli. Željela sam samo da prekine, poželjela sam umrijeti… Nisam imala više snage boriti se. -Gotovo je, kćerkice. Gotovo! Avada Kedavra! Gotovo sam rekla "hvala". Pomisao da je gotovo, da će me smrt uzeti, da ću biti s Jane činilo mi se kao blaženstvom. Nisam više mogla ni gledati, zatvorila sam oči poželjevši zaspati i nikada se ne probuditi… Što će se zapravo i dogoditi. Činilo mi se da su prošli sati kad sam začula nečiji urlik: -A ne, nećeš! Netko je dotrčao i gurnuo me, nisam vidjela što se dogodilo s kletvom. Jesam li mrtva? Ne, nisam jer sam čula Lujizin glas. Nešto je govorila, ali što? Osjetila sam nečije ruke oko mene, ali čije su bile? Otvorila sam oči, teško, s mukom. Preda mnom je stajala Maggie. Ona me spasila. Spasila od Lujize. -Maggie…promrmljala sam. Lujiza se smijala, Maggie me pogledala. A zatim hrabro ustala. Valjda se htjela boriti s Lujizom. Ne znam… Nisam ni željela znati. Zašto nije pustila da me ubije? Bilo bi gotovo… Oči su mi se sklapale same od sebe… Poželjela sam da me nema. Vidjela sam kako Lujiza izgovara neku čaroliju, mislim da je bilo Petrificus Totalus, Maggie je pala pokraj mene sleđena. Tad je u kristalnu dvoranu dotrčao netko… Profesor Strallman. On se borio s Lujizom. Nisam to vidjela, samo sam čula kao viču nešto, kako se pomiču kao po magli. Sve mi se mutilo pred očima… Posljednje što sam vidjela bilo je kako Lujiza trči prema onoj ružnoj smeđoj vazi i nestaje... Prije nego što sam zatvorila oči i napokon zaspala… Činilo mi se kao da sam se probudila u trenu. S teškom mukom sam otvorila oči nadajući se da ću moći još samo malo spavati. Bila sam u bolničkoj sali, a na mom krevetu odmah do mog uzglavlja je sjedio profesor Strallman. -Oh, napokon ste se probudili, gospođice Harrison.-nasmije se on. -Da, molim vas profesore, jesam li spavala duže od dana? -Da, čak tri dana. -O, to mi je rekord.-nasmijala sam se. I profesor se nasmijao.-A ispiti? -Počinju tek od sljedećeg tjedna, tako sam se dogovorio s ostalim profesorima. -Da, dobro. Ali, profesore, Jane… Ona je… Je li zbilja… -Da, gospođice, Jane je zbilja mrtva.-reče profesor.-Žao mi je. -Ne, meni je žao. Ja sam kriva. -Ne smijete sebe okrivljavati. Lujiza bi ju vjerojatno ubila i ovako i onako. -Zna li Matt? -Da, zna. Sprovod je bio održan jučer. Žao mi je što vi niste bili. Ali možda je tako i bolje. -Da, možda. Profesore, kako je ono Lujiza nestala? Nije se mogla aparatirati. -Otputovala je putoključem. Ona vaza je bila putoključ. Tako je i došla ovamo. Gospođice Harrison, mislim da bi vas vaši prijatelji željeli vidjeti, veoma su se brinuli za vas. Ne bi bilo u redu da im to uskraćujemo. Ja vas pozivam sutra u moj kabinet pa ćemo popričati. Možda i gospodin Harrison bude tamo. Mislim da bi najbolje bilo da to sutra raspravimo. Danas se odmarajte. -Da, profesore.-klimnula sam iako se nisam slagala s njim. Željela sam sve odmah raspraviti, ali ipak sam šutjela. Malo odmora će mi dobro doći.-U redu. Profesor je izišao, a u salu su utrčale druge osobe: Anesa, Stu, Melissa, Maggie i osoba kojoj sam se ja najviše radovala, Daniel. -Ej, Am, kako si?-upitao me Stu. -Super. Vi? Melissa, jesi ok? A ti Maggie? -Mi smo savršeno.-nasmije se Maggie. -Čuo sam što se dogodilo. Anesa i Melissa su mi ispričale.-reče Daniel.-Sad je bitno samo da se ti odmoriš. Prišao mi je, sjeo na moj krevet. Nježno me privukao k sebi i poljubio. Činilo mi se kao da su sve moje brige nestale… p.s. Evo, još jednom moje isprike što nisam pisala dugo postove, i što vam se nisam javljala. Komp mi je bio u kvaru tako da nisam uspjela. Ispričavam se ako nisam svima javila za novi post Danas nema novog posta na Roweni. Sorry ljudi! |
< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv