Jučer sam vidjela smrt na djelu. I ne mogu se oteti jezi. Opsjelo mi je misli i samo mi je pred očima slika njega u bolničkom krevetu kako se gasi tiho, a u najvećim bolovima koje valjda živ čovjek može podnijeti. Odzvanja mi još u ušima njegov šapat : Ajme što me boli.... kako si draga...?
Lice napaćeno je samo trag lica koje sam prvi put ugledala sa 7,8 godina i od tada je utkano u život svih nas, pa tako i moj. Jurio je kroz život i krčio ga luđačkom snagom. Svaki prostor u koji bi ušao napunio bi se s njim i postao bi pun njega i njegove neiscrpne energije. Pozitivne. Svaki problem malen, velik ili srednji imao je rješenje, jer tu je bio on. A sad naš joker odlazi......... Da se pitam zašto, neću,. Jer nema zašto i zato. To je tako i ako to on može prihvatiti moramo i mi. Samo tuga je golema. Ne mogu više pisati, jer trljam sol po živoj rani. |
< | rujan, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv