Ovo malo mene

O njemu postoji i moj vic. Moj vic o njemu počinje ovo proljeće kad sam se ozbiljno zabrinula nad činjenicom da mi djeca pate od teške animalfobije. Moja djeca, djeca mene koja sam imala u životu 4 psa, 1, mačku, 3 papagaja, 2 kanarinca, 1 kornjaču, 1 ježa i mnoštvo žohara kao kućne ljubimce ! Odvratno neprihvatljivo, odlučila sam.
Protiv toga trenutno sam poduzela tu mjeru da sam otišla kod prijateljice na kavu i vratila se kući s Mujom. Doduše bio je žut, pa se isprva zvao Garfild, ali kasnije je preko Mace, Muce.... jotovanjem, palatalizacijom ili šta ja znam kakvim lingvističkim pojavama prešao u Muju. Tako da on u suštini i nije klasični Mujo iz vica.
Darling je bio protiv ideje o Muji, jer je zakleti mačkomrzac, ali sad, pola godine kasnije, on je pod njegovom direktnom "UNESCO-vom" zaštitom i niko ama niko Muju ne smije krivo ni pogledat.
Djeca su se socijalizirala s njim, pogotovo velika beburina, tako da se čini da je moj plan ispunjen. Da bude jasno SAMO SE ČINI !
JER: svaki, ali baš svaki list bilo čega što se zove biljkom u mom stanu ako nije progrizen, načet kanđama, onda je otpao, divan novi novcat koji sam iz IKEE iz Rima dovukla je njegov brus za kanđe, a stolica od bananinog lišća odskočna daska, lampom od papirusa se zabavljao u slobodno vrijeme, tako da je od visine struka nadole više nema (lampa je jebeni bogalj !) Dlake na mojoj crnoj radnoj stolici su neusisljive, moje najdraže vaze više nema.... i da dalje ne nabrajam. U suknji već pola godine ne mogu izaći van, a i depilacija je upitna, jer su moje noge, a i ruke pune rana, ogrebotina i sl. sranja. Ima pseći sindrom, grize ko lud.
Ali Mujo i dalje odolijeva. On je tu ispod ovog stola i u ovom trenutku.
Još ga nisam ispohala, obarila i napravila tapet od njegovog krzna, niti je "slučajno" nestao, nakon svih šteta, sranja ni muka koje mi zadaje.
Jer kad kažem da je tu ispod mog stola u ovom trenutku, to znači da me cijeli moj jebeni godišnji prati u stopu gdje god se ja makla, tj. bolje da kažem da ga vučem sa sobom gdje god ja makla, pa je bio na 5 otoka, 3 županije, a evo ga i sad ispod mog stola a to znači u Zagrebu. Mačka je jebeni kozmopolit, a čini mi se da to upće nije u njenoj prirodi ! Prevalio je 2000 km u 15 dana, a samo zato što sam ja obična plačipizda i nisam ga se rješila kad sam trebala (mislila sam bit će maksimum 2,3, mjeseca kod mene dok djeca ne dobiju koncept o životinji tj. dok malo ne naraste, pa ću ga nekome i ja poklonit), a onda pred godišnji sam previše gledala tv pa sam vidila reportažu kako tisuće kućnih ljubimaca ostaje napušteno od bezosjećajne đubradi, pa je i ta varijanta rješenja problema otpala. Ni rođenu djecu nisam povela sa sobom u Zagreb, da se jadni malo odmore od tate i mame, ali zato je sa mnom ko - Mujo. Dođe mi plakat.
Ipak bit ću karakter kunem se, definitivno ga neću vodit u Trakošćan, a bogami ni ako bog da sutra, prekosutra na rafting.