LIFE IS ONLY A SHADOW (PART TWO)

Hmmm.....ovaj blog je ipak moj dnevnik na neki način. Malo postova je iza mene ali kako život prolazi biti će više mojih eventova, što dobrih što loših. A nije loše se ni ovdje ispucavati. Ovaj blog kao i prijašnji je moje mjesto u mračnome kutu ovoga svijeta što tone u ništavilo. Ništavilo......kako bi ljepo bilo tamo, nema briga, nema boli......jednostavno vječan mir. Pitanje emotivnosti.....što ima tako loše u emocijama? Srce nikada nemože biti "hladno", nego samo um može biti prazan pa srce zato nemože voljeti. Sve je u umu čovjeka. Um pokreće sve funkcije u našem tijelu. Ja sam nesretni kroničar svoje priče koja ima mnogo dijelova. Ne znam kada ću opet psiati o sreći no opet dok gledam uopće nisam loše. Zlo mi je na pameti ali sve je to dio priče o dječaku i njegovom srcu. U zadnja 2 dana slušam Ultimatum koji je iz Splita i totalno je većina pjesmi catchy i super su izvedene na našem jeziku. I onda još znaju reći da pjesme na hrvatskom ne zvuče dobro. Što se tiče ovoga benda, funkcioniraju savršeno. Ponekad si zabrijem da ovaj blog čita široka publika pa zato postavljam neka pitanja itd. itd. Ali zapravo mi ne treba široka publika. Bilo da ima ili nema komentara baš mi je super jer ovo je moj "dnevnik" i totalno je super. Pozdrav od čovjeka koji vrši ispucavanje nezreloga uma.

Još jedan tmuran dan i još jedan post koji nema nikakve veze sa inspiracijom nego je više napisan iz dosade. Neki dan sam se zapitao svrhe bloga. Možda i nema neke određene svrhe no svakako je jedan od načina na koji možete pratiti nečiji život. Tako sam se ja zapitao da li da idem u srž u opisivanje svog života. Zadnjih dana došlo mi je da napišem sve. To bi bilo samo prividno olakašanje i ne bih s time ništa dobio. Uostalom ne moram se toliko brinuti jer ovaj blog prati jako mali broj ljudi pa bih možda i mogao napisati sva sranja ovdje no možda se i to nikada neće dogoditi. Zadovoljan sam što sam se uspio recimo prikriti na blogu i što čita samo par određenih ljudi koje poznajem. No s druge strane se nemožeš prikriti i to je OK ako želi ovdje dolaziti milja ljudi onda neka dolazi. Nekako se zadnjih dana osjećam totalno zao.........

DIO DOBRO TI ZBORIŠ:

"Don't dream of women 'cause they only bring you... down! "

Pošto sam tvrdoglav onda radim suprotno.

Uf, toliko bih stvari još ovdje nabacao ali sutra ću valjda biti pametniji.

Totalno ne znam što da pišem nego onak zbilja se ostvarila jedna pjesma što se tiče lyricsa (Eat your heart out). Totalno si mislim da je ovo grubo no kako teče moj život, priprema me za grube stvari. Ono s prakse sam došao u knjižnicu i totalno mi se vrti al nema veze. Ovaj post i nema i ima veze s određenim stvarima. Drago mi je što je stari vozio mene, Matiju i Rehoja u ZG. Ono provod je zbilja bio super izuzev kraja ali i to se vjerojatno trebalo dogoditi kad se skoro sve događa sa razlogom ako pratiš. Većina bi me strpala u ludnicu radi takvih brija ali tak je. Prvi put u životu sam skršio stola kaj su se pive razlijale ali to je naravno bilo slučajno. Ovaj post mi je tako umoran tj. umorna atmosfera. Bum zaspal :) Ef, šteta što je Marina zgubila rajfa i mobitela no valjda je netko bio pošten u Runi i vratio ga na šank da se stavi u nekakvu izmišljenu kutiju za izgubljene stvari. Živio Brandy s colom! :) A kamo sada? Ne znam no vidjet ćemo što vrijeme nosi.

Hail to mighty Dissection. hate,hate,hate

U novu godinu ušao sam sretno i produhovljeno. Starome se nije dalo čekati pa je otišao u pola noći spat i ja sam iskoristio priliku da nešto stavim u liniju.Odsvirao je All the fools sailed away i Rainbow in the dark koji je obilježio ulazak u novu godinu.A nakon toga sam Epicu malo poslušal i vratio se gledanju TV-a pa onda otišao spavat sa smiješkom na licu jer totalno sam si sredio u glavi koje ciljeve želim izvršiti u ovoj godini. Sudbina je htijela da ovaj puta budem doma i nije mi žao. Napokon da si i ja nešto sredim u glavi, no naravno da ima nekih stvari koje si nisam riješio u glavi. O puno stvari sam mogao razmišljati nesmetano u prolazu kako bih rekao. Odlučio sam da ću slijediti svoje ciljeve i postupno ih riješavati. Novac.....mrzim ga......ima takvu moć da ga se s pravom bojim i gadim se koliko je ogavan ali ipak mora se živjeti i mora se nekako trpjeti taj novac. Do početka škole imam što za raditi. Bug-a sam pročitao sve što me zanimalo, PC Play je stari kupio ali nema se tu što čitati kada je samo o igrama, United Forces-a kao i obično cijelog pročitam i tek od ovog broja sam skužio da mu je sjedište u Samoboru i šećer na kraju je knjiga Hobit koju je buraz posudio od frenda pa ću se nakon toga moći baciti na čitanje LOTR knjiga (zavisi kako će me uloviti želja). Sada mi je na pamet pala ljubav. Heh, ta riječ......osjećaji.....sreća....dobro i zlo, a ja kao i obično znam ponekad preuveličavati sve to pa onda sve ispadne na nekoj fantasy razini. Ne može se fantazirati jer treba živjeti u pravome svijetu. Što je pravi svijet? Iluzija? San? Druga dimenzija? Što se tiče takvih stvari tu se treba još puno naučiti i načitati no ta pitanja su mi došla u glavu. Svijet je okrutno mijesto i kako godine prolaze sve više je sranja,a da nema ljubavi bilo bi još gore. Zato vjerojatno toliko cijenim ljubav, zato vjerojatno nemogu biti đubre. Kada voliš i kada si voljen čini ti se zbilja da možeš sve prebroditi, čini ti se kao da se možeš nositi sa svim silama svijeta. Dakako, lijep osjećaj no možda tamo negdje u mojim najskrivenijim mjestima moga mozga patim i možda toga nisam svijestan. Što se tiče tih odluka idem dalje, dignuo sam glavu....ponosno...koračam hodnicima i vidim ljude koji su dio moga svakodnevnog života i koju me podržavaju, što aktivno, što pasivno. Treba uživati u takvim stvarima i zato neću gunđati o ljubavi makar ono gore ne gledam kao na gunđanje nego samo kao razmišljanje. Osjećam i vjerujem da će ova godina biti važna i da će se dogoditi puno više stvari nego se dogodilo prošlih godina. Problem je jedino što ne znam koliko će biti dobrih a koliko loših no ne bi bilo fora da znam. Ovaj post sam najsporije napisao (40 minuta) no nema veze jer bolje polako nego brzopleto.

P.S. A što se tiče interneta upravo mi je knjižničarka rekla da će se od sada internet koristiti sat vremena i da se neće moći biti duže od sat vremena. Zbilja....ono......