lažljivo lane

.............................................al' dobro

Prva asocijacija na kanibalizam je događaj iz neke knjige, ne znam koje ni čije (da, ja to tako često), i ne sjećam se detaljno ni radnje pa ću događaj opisan u toj knjizi smjestiti u vlastito smišljenu povijesno-prostornu kulisu....
Jednom davno, prije mnogo, mnogo godina, iza 7 gora i 7 mora, dok je bog još po zemlji hodao, jedan čovjek, nazovimo ga Pustolov, dospio je u daleku, nepoznatu zemlju gdje su življeli "divljaci". Lutao je dugo kroz divljinu, nigdje kuća ni gradova na kakve je navikao, jedino je nailazio na "divlja" plemena koja su ga uvijek neprijateljski otjerala kad se pokušao približit i užicat nešto hrane. I tako, nakon xy dana lutanja, iscrpljen i razočaran u boga, pravdu, prirodu i život, naleti na čovjeka kojega ćemo nazvati Došljak, i koji se napokon našem Pustolovu učinio pristupačnim i humanim i pozdravljao ga na nekom čudnom jeziku. Pustolov, ispunivši se nadom, prpošnošću i pustpašnošću te novom vjerom u boga i ljude, počne gestikulirati Došljaku da treba hrane i srdačni Došljak ga rukom pozove da krene s njim.
I zatim se nasmiješio
I otkrio zube kanibala......................................

Brrrrrrrrrrrrrrrrrrrr, eto vam post i imajte me na savijesti što sad barem 2 dana neću moći spavati..........

...iliti.... pun mi je kufer dobroćudnih, plemenitih i usvakompogledu sirotih vegetarijanaca koji ne jedu ništa što je imalo mamu................iz samilosti! Samilosti za koga, odnosno, puno bolje pitanje: Protiv koga?? Ako ne jedeš životinje jer ih silno voliš, znači li to da mrziš biljke??? Da se razumijemo, smatram se osobom koja obožava životinje, udomljava ih, pomaže im i apsolutno ne mogu zamisliti život bez njih, što je najbolje (još uvijek) opisao poglavica Seatlle: Da nema životinja, čovjek bi umro od prevelike usamljenosti duha. Međutim, čovjek je dokazano svejed, dakle, jede hranu biljnog i životinjskog podrijetla od svojih početaka, prije nego je i počeo hranu termički obrađivati. Jedino što je izostajalo iz tog lanca bile su strvine, meso se jelo svježe ulovljeno. Zato mi to vegetarijanstvo iz humanosti generalno i uveliko ide na jetra. Slažem se da jedemo previše mesa, ali ne i da ga ne trebamo jesti, slažem se da mnoge životinje, bilo iz uzgoja, bilo iz nerentabilnih pobuda žive u uvijetima zbog kojih bih ja osobno, zatvarala njihove vlasnike. Protivnik sam bundi i sličnog prenemaganja i boleština današnjice, nepotrebnog mrcvarenja i mučenja životinja, ali kladim se da bi ti, velikiborcizapravaživotinja prvi zatražili lijek za neku bolest, naravno, testiran na životinjama. Činjenica je da znanost do sad nije pronašla adekvatniju metodu za ispitivanje lijekova i s tim se moramo pomiriti. Zaključak, kao i uostalom o svakoj sličnoj temi je naizgled ijebenipošten, ali vjerujem da nema zanesenosti u mom stavu: Između stavova zadrtih, neosještenih i nimalo sažaljivih mesojeda tj, svejeda i zadrtih životinjoljuba, istina je naravno, negdje između...

.....hmmm....unatoč našem apstraktnom, sanjarskom i asocijativnom viđenju svijeta oko sebe, još uvijek ne znam bolji naziv za malu, kokošju, četveročlanu družinu..... Ne dam da mi ubiju dojam; dojam da je premoštena provalija šutnje i udaljenosti od otprilike godinu dana.
Možda je i krivo vrijeme za gušt: doba ispitnih rokova i veljača koja više ne asocira na romantiku i zavijanje mačora. I tek ću se u naznacima proljeća i osmjehnutog Sunca sjetiti Dječaka ostavljenog na suprotnoj periferiji 70.ih i 80.ih...

Laku noć Grade Pod Paučinom, sutra se vidimo...
Nije slučajno da smo rođeni na isti dan.......dvije Vage s najpotpunijim smislom za nostalgiju

"More", kaže Tonka


Ulazim u svemir tvog boga...
..Iako sam Stranac
djednom mi samo dođe
da pokažem razdjeljak
............i zapalim svijeću
svakog 16.og u mjesecu.
Držim tvoj smijeh u rukama
ljuta,
što ga ponekad
ne znam koristiti.
Apsurd:
Tvoje osunčano carstvo
samo je sinonim za tugu.

ušuljala se neopazice, pažljivo dozirajući svoju pojavnost do danas.
Osvijestila ju je Narandžasta iako.... nije da nisam i sama bila svjesna... al' đavo bi ga prizn'o
Ipak, rastala sam se jučer sa Gradom Pod Paučinom, pušeći zadnju cigaretu pre spavanja na balkonu, razmišlajući o Narandžastinim riječima......
Uspijevam otjerati sivilo sa zagrebačkih ulica... bez razloga. I baš mi je dobro...bez razloga... Razlozi su kao kravataši... daju uvjerljivu sliku smisla onome što već ima smisla samo po sebi. Na faksu ništa novo..... možda i ne primjećujem... Trijeznim se od mirisa Grada i bauljam.... Odvikava se od pušenja. Znam da smiješno zvuči uz gornji dio teksta, ali to samo znači da smanjujem broj cigareta dnevno. Trenutno sam na 6-7 komada, dakle, nema cigarete prije predavanja, prolazim kroz Pušače na stepenicama Filozofskog fakulteta i hrabra sam. Kavu i tako ne pijem, bar ne ujutro, uspijevam odraditi sve što se od mene očekivalo bez ikakvih pomagala u vidu kave, cigara, novina...uz napomenu da sam se jutros ustala u 6 i 15h što je jako rano za jedno osjetljivo biće kojem treba do podnevnog sna svakodnevno.......
Zato me ponedjeljci čine ponosnom!

Kakve veze ima kriza identiteta sa donjim dijelom teksta? Nemam pojma....

postoji birtija T.
T. je godinama služila kao svojevrsni dnevni boravak mladim (i malo manje mladim) rockerima, individualcima, probisvijetu i učenjacima. Uglavnom, stvorila je atmosferu malog toplog birca u kojem se sva klijentela poznavala, zajedno cugala i ispijala kave. U T. si mogao ući na dogovor s nekim ili potpuno sam, u prolazu.... i uvijek bi imao s kim popiti kavu. T. je spajala studente sa Zapostavljenim Gradom, parove i prijatelje, kreirala one tople uspomene...
T. postoji i danas, u pedesetak puta većem prostoru, došli su Neki Novi Klinci, stari su se razvodnili i više se ne vraćaju. Sve rjeđe slučajno naletavam na simpatična mi lica. Puno češće sam Stranac iz Nepoznatog filma među mlađim generacijama i ljudima koji tamo ne pripadaju.. Rastužuje me to.... kao i činjenica da je Zapostavljeni Grad ovih dana prazan i turoban; polovica Zapostavljenograđana je na skijanju.
Ostala polovica je u saboru.

Joooj, oprostite malom lanetu. Toliko je smotano danas da vam nije ni objasnilo zašto je toliko smotano.... Pa danas joj je prrrrvi...... post, jelte!
Inače, da vas ne zbuni moje nedoslijedno pripisivanje kategorije roda, znate: bambi je muškog , lane srednjeg, a ja ženskog roda.

Malo se osjećam glupo.... ovako, sama pred vama.... Kao kad moraš govoriti na mikrofon u dvorani prepunoj ljudi, a o temi o kojoj moraš pričat nemaš blagog pojma. Ništa, odo ja, vratim se sutra pa počinjem bljuckat.