ušuljala se neopazice, pažljivo dozirajući svoju pojavnost do danas.
Osvijestila ju je Narandžasta iako.... nije da nisam i sama bila svjesna... al' đavo bi ga prizn'o
Ipak, rastala sam se jučer sa Gradom Pod Paučinom, pušeći zadnju cigaretu pre spavanja na balkonu, razmišlajući o Narandžastinim riječima......
Uspijevam otjerati sivilo sa zagrebačkih ulica... bez razloga. I baš mi je dobro...bez razloga... Razlozi su kao kravataši... daju uvjerljivu sliku smisla onome što već ima smisla samo po sebi. Na faksu ništa novo..... možda i ne primjećujem... Trijeznim se od mirisa Grada i bauljam.... Odvikava se od pušenja. Znam da smiješno zvuči uz gornji dio teksta, ali to samo znači da smanjujem broj cigareta dnevno. Trenutno sam na 6-7 komada, dakle, nema cigarete prije predavanja, prolazim kroz Pušače na stepenicama Filozofskog fakulteta i hrabra sam. Kavu i tako ne pijem, bar ne ujutro, uspijevam odraditi sve što se od mene očekivalo bez ikakvih pomagala u vidu kave, cigara, novina...uz napomenu da sam se jutros ustala u 6 i 15h što je jako rano za jedno osjetljivo biće kojem treba do podnevnog sna svakodnevno.......
Zato me ponedjeljci čine ponosnom!
Kakve veze ima kriza identiteta sa donjim dijelom teksta? Nemam pojma....
Post je objavljen 14.01.2008. u 16:52 sati.