Bajka je biti majka https://blog.dnevnik.hr/bajka-je-biti-majka
petak, 16.11.2018.
Vrt – rehabilitacija za mamu i dijete
Zemlja oduvijek ima terapeutski učinak na ljude. Lijepo je zamazati ruke, slušati ptice, biti okružen zelenilom. Spokoj, duševni mir, sreća. Nakon rastave i preseljenja s malim djetetom, oboma nam je trebala psihoterapija, naš mali kutak, naša oaza mira gdje će nam sva osjetila odlutati u neka bajkovita prostranstva i gdje ćemo biti veći od svojih problema.
Sve smo to pronašli u otprilike pet kvadratnih metara vrta. Ograđena ciglama, naša soba za oporavak dobila je svoj okvir. Unutar njega smo počeli sijati, kopati, grabljati, puniti zemljom bagere, kamione i ostala vozila. Biljke su nicale jedna za drugom i malo-pomalo se dio vrta ozelenio, dok je drugi dio ostao pravo muško gradilište za utovar, istovar, građenje raznih oblika i građevina.
Prašnih ruku, koljena, lica, malo u paru, malo svatko na svojoj strani, uživali smo u zajedničkim trenucima. Koji put bi nam se pridružila naša maca, izvalila se na cigli, grijala, sunčala i upijala dobre vibracije. Koji put bi nam društvo pravila naša stara baka pesica, strpljivo sjedeći kraj nas kao osobni tjelohranitelj. Dijete je posijalo svoje prve tikve koje su brzo narasle i napravile prirodnu barijeru između vrta i gradilišta. Teška mehanizacija u maminom vrtu ili pokušaji vrtlarenja na gradilištu, kako god okreneš dobro je.
Promatrali smo kako rastu rajčice, tikve, patlidžani; mirisali smo mentu, majčinu dušicu, kadulju; grickali bosiljak i luk vlasac. Narančaste kadifice i šarene cinije privukle su leptire u okolici, pčele i bumbare. A roda sa susjedovog krova u zoru bi bez ikakve naknade tamanila puževe. Otpratili smo rode, dočekali prve magle, pozdravili jesensko sunce. Otvorili smo vrata trećem godišnjem dobu u našoj malenoj „sobi“. Pohlepno grabili zadnje vrele ali nekako umorne zrake sunca. Hodali bosi zadnji put ove godine po rahloj zemlji, prohladnom travnjaku, suhoj, oštroj travi. Ovaj mali živi, organski projekt dao je utjehu našim ranjenim danima i otvorio novo veselije životno poglavlje.
Oznake: vrt, rehabikitacija, dijete, rastava
| < | studeni, 2018 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Studeni 2018 (3)
Listopad 2018 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Pisanje, čitanje, filozofiranje, tokovi svijesti i nesvijesti moja su domena. Što o životu, svijetu, što o vječno nedokučivom odnosu muškaraca i žena, kulturi i umjetnosti podizanja djece. Diplomirano sam piskaralo s godinama slobodarskog iskustva u svijetu medija - od lekture do novinarskog i uredničkog posla. Ljubiteljica umjetnosti, dobre knjige… imam oko ali ne i ruku za te stvari. Proučavam i poučavam, rjeđe stvaram. Profesor i novinar u duši, što više reći. Volim pokret, volim brda, planine, zelenilo, plavetnilo.
Uvijek mi je privatni život bio na prvome mjestu, a iz te je štorije poniknuo i moj glavni lik – trogodišnji sin Maro. Živahan i temperamentan dječak koji mi je pokazao neki drugi svijet od onog koji sam živjela punih 35 godina. Dugo sam mislila da majčinstvo nije za mene, no duboko u sebi sam osjećala da je to moj životni poziv. Bolja sam osoba od kad si ti tu, nježnija, pažljivija, tolerantnija. No ne dam ti da me skroz smekšaš! Želim ponovno izoštriti um i pero, izvući iz mrtvih ženu sklonu ironiji, onu osobu koja je možda nespojiva s majčinstvom, koja tumara nekim drugim putevima, barem u mislima. Želim dokazati da obje persone mogu egzistirati, dobro se nadopuniti i odlično zabaviti. Nije lako, ali nije nemoguće.
Pisanje liječi dušu, a moju svakako treba zaliječiti nakon razvoda, povratka u roditeljski dom s 2,5-godišnjim djetetom i šaltanja na mode „samohrani roditelj“. Stoga je ovaj blog zamišljen kao mala kreativna psihoterapija; katkad moraš olakšati dušu pred cijelim svijetom. Ako sam pritom nekog nasmijala, potaknula na razmišljanje, izazvala bilo kakvu emociju, reakciju, potaknula na akciju ili indirektno dala kakav savjet, onda će mi ova rabota biti još smislenija.
Dugo sam razmišljala o imenu bloga i niti jedno mi nije zazvonilo. Odabrala sam Bajka je biti majka zbog ironičnog prizvuka, zbog preplitanja zbiljskog i nadrealnog u majčinstvu, zbog svakodnevne borbe s mitskim bićima… ma kužite metaforu.