STARI HRAST
Cijela tabla šume kralj do kralja - stoljetni hrastovi nadživjeli vrijeme što neumitno teče.
Taj ponos i dika Slavonije raširio ramena da zaklanja i najveće oblake što su se ikada pojavili na nebu. U krošnjama čuva priče rata i mira, ljubavi i siromaštva i pjesmu što je nekada odzvanjala šumom:
"Ej, kad su stari svinje žirovali..."
Sad je čujemo samo na Šokačkom sijelu, Svečanostima Cvelferije i babogredske Šokadije.
Ovaj naš stari hrast prkosio je vjetrovima i gromovima, na svojim bi plećima mogao pet brijestova nositi, tri graba preskočiti, zemaljsku kuglu opasati.
Mi djeca često ga posjećujemo i hvatamo se rukama njemu oko struka. Ostavljamo ga u suton kada se pojave prve niti mjesečeve paučine.
Priznao nam je: "Godina se ne bojim, ali se bojim samoće."
Zastrašeni gledali smo u kapetana šume i svojim nejakim ručicama pomilovali njegovo tijelo tješeći ga:
"Ne boj se, Prijatelju! Još dugo, dugo ćeš biti naš kapetan šumskog mora. U tvojim je njedrima odnjihana vjeverica, izgnijezdio se škvorac i prhnule raspjevane grlice. Tvojim se sokovima napajala stjenica i bumbar, jelenak rosu pio i bršljan vijenac pleo. U tvojoj smo hladovini udisali čarobni miris drijenka, prvih ljubičica i pjevali s pticama tebi pjesmu-zahvalnicu:
Oj, hrastovi Slavonije ravne...
Od davnina - s tobom u vječnost!"
Danijel Trojanović, VIII. raz.
Osnovna Škola Mate Lovraka
Županja
|