|
petak, 27.04.2007.
U meni živiš majko ponosita
|
- 00:04 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
utorak, 24.04.2007.
EVO NOVOGA POSTA!
Dobro sam shvatio kritiku Ribarnice i baće Ive. I štaću sad? Unatoč sveg velikog posla i malo vremena, moro sam - noć upomoć - i eto objavit novi post.
A kako smo već dobro zagazili u proljeće, evo Baćine pjesme, u kojoj na njemu svojstven način veliča svoje, slavonsko, pa makar to bilo i cviće
SJETNO PROLJEĆE
Izmamilo mlado sunce
boje prvog cvijeta,
ja ga gledam oka tužna,
u srcu se širi sjeta.
Sâm sam, al' mu kažem tiho:
Lijepe su ti boje.
Ne zamjeri što ću reći
al ti nisi moje.
Tamo, otkud ja sam doš'o
prije puno dugih ljeta,
cvate ljepše cvijeće, moje
tam' ne mori tuga, sjeta.
Otjera je miris doma,
zemlje crne stara slava,
otjera ih pjesma mila,
toplo sunce s neba plava.
Iako je možda manje,
al' je nježno kao duša,
opije me miris njegov,
srce samo pjesmu sluša.
Nemoj zato ljuto biti,
ak' te više ne pogledam.
Tebe gledam, ono vidim
ono nikad nikom nedam!
Možda nisam treb'o 'vako,
al' izdržat' nisam mog'o.
Neka misli što mu volja.
Od mog cvijeća nema bolja!
Moje cvijeće slavonsko je,
kad momačku kapu kiti
brenovanu cure kosu,
pa gdje možeš sretan biti!
Al' ja dugo već ne vidje,
cvijeće lijepo moje,
ne osjeti' miris njegov,
Slavonijo, zemlje tvoje.
Donesi mi vjetre tihi,
dragi miris iz ravnice,
nek' rastjera srcu sjetu,
veselije nek je lice.
|
- 01:44 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 08.04.2007.
SRETAN VAM USKRS!
Svima Vama, dragi blogeri,
a posebno onima koje sam do sada upoznao na mojem blogu:
Crna, Slavonka31431, Paor, Miki, Rib@rnica, ArsenL, Andy.kud, i baći Ivi,
želim
SRETAN USKRS!
|
- 00:15 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
utorak, 03.04.2007.
SLAVONIJU UVIK SASOBOM NOSI
U voj pjesmi baće Ive, čini mi se, najjasnije se vidi koliko on, premda već godinama u tuđem svitu, svoju rodnu dragu Slavoniju nikad ne zaboravlja. Možda je tamo, ge on živi, ljepše ne samo cviće no sve. Al njemu nije! To mu cviće ne miriše, nije tako lipo ko njegovo, slavonsko.
SJETNO PROLJEĆE
Izmamilo mlado sunce
boje prvog cvijeta,
ja ga gledam oka tužna,
u srcu se širi sjeta.
Sâm sam, al' mu kažem tiho:
Lijepe su ti boje.
Ne zamjeri što ću reći
al ti nisi moje.
Tamo, otkud ja sam doš'o
prije puno dugih ljeta,
cvate ljepše cvijeće, moje
tam' ne mori tuga, sjeta.
Otjera je miris doma,
zemlje crne stara slava,
otjera ih pjesma mila,
toplo sunce s neba plava.
Iako je možda manje,
al' je nježno kao duša,
opije me miris njegov,
srce samo pjesmu sluša.
Nemoj zato ljuto biti,
ak' te više ne pogledam.
Tebe gledam, ono vidim
ono nikad nikom nedam!
Možda nisam treb'o 'vako,
al' izdržat' nisam mog'o.
Neka misli što mu volja.
Od mog cvijeća nema bolja!
Moje cvijeće slavonsko je,
kad momačku kapu kitki
brenovanu cure kosu,
pa gdje možeš sretan biti!
Al' ja dugo već ne vidje,
cvijeće lijepo moje,
ne osjeti' miris njegov,
Slavonijo, zemlje tvoje.
Donesi mi vjetre tihi,
dragi miris iz ravnice,
nek' rastjera srcu sjetu,
veselije nek je lice.
19.03.2005.
|
- 01:35 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|