Marketing
EVO NOVOGA POSTA!
Dobro sam shvatio kritiku Ribarnice i baće Ive. I štaću sad? Unatoč sveg velikog posla i malo vremena, moro sam - noć upomoć - i eto objavit novi post.
A kako smo već dobro zagazili u proljeće, evo Baćine pjesme, u kojoj na njemu svojstven način veliča svoje, slavonsko, pa makar to bilo i cviće
SJETNO PROLJEĆE
Izmamilo mlado sunce
boje prvog cvijeta,
ja ga gledam oka tužna,
u srcu se širi sjeta.
Sâm sam, al' mu kažem tiho:
Lijepe su ti boje.
Ne zamjeri što ću reći
al ti nisi moje.
Tamo, otkud ja sam doš'o
prije puno dugih ljeta,
cvate ljepše cvijeće, moje
tam' ne mori tuga, sjeta.
Otjera je miris doma,
zemlje crne stara slava,
otjera ih pjesma mila,
toplo sunce s neba plava.
Iako je možda manje,
al' je nježno kao duša,
opije me miris njegov,
srce samo pjesmu sluša.
Nemoj zato ljuto biti,
ak' te više ne pogledam.
Tebe gledam, ono vidim
ono nikad nikom nedam!
Možda nisam treb'o 'vako,
al' izdržat' nisam mog'o.
Neka misli što mu volja.
Od mog cvijeća nema bolja!
Moje cvijeće slavonsko je,
kad momačku kapu kiti
brenovanu cure kosu,
pa gdje možeš sretan biti!
Al' ja dugo već ne vidje,
cvijeće lijepo moje,
ne osjeti' miris njegov,
Slavonijo, zemlje tvoje.
Donesi mi vjetre tihi,
dragi miris iz ravnice,
nek' rastjera srcu sjetu,
veselije nek je lice.
Post je objavljen 24.04.2007. u 01:44 sati.