SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 7 - Dizin, Iran (21.01.2015.)

Odspavao sam u komadu osam sati. Bez obzira na stanje apartmana iznenađen sam kako dobro spavam. Doručkovali smo i u 08:30 već smo bili na skijalištu. Danas smo odlučili doći ranije. Naravno da na skijalištu su se ljudi mogli izbrojiti na prste jedne ruke. Kada smo Raymondu jučer rekli da mislimo biti na skijalištu odmah po otvaranju, mislio je da smo ludi.
"Hladno je! Sve je zaleđeno!", govorio nam je.
Ufff, ne zna on što je led kao što znamo mi koji skijamo po Europi. Ovdje zbog suhog prirodnog snijega nema niti jedne ledene plohe.
Još jedan prekrasan sunčan dan. Plavo nebo. Sunce je u 08:30 polako počelo osvjetljavati skijalište. Tek su se neznatni dijelovi još uvijek nalazili u sjeni. Od cca 10:00 do 15:00 je cijelo skijalište osunčano.
Jutro smo proveli u off pistanju. Jednostavno se ne možeš dovoljno izguštati. Jedino što se povremeno zakači neka stijena pa su mi Elanice razderane kao nikad dosad. Teško su ranjene. Na dva mjesta su razderotine takve da se skroz probila klizna ploha. Ski Frankie će imati pune ruke posla da ih dovede u prvobitno stanje.
Imao sam i jedan pad. Prvi ove sezone. Kod offpistanja skije su zaglibile u dubokom snijegu i katapultirale me. Pao sam u tako dubok snijeg da je prvo bio užitak valjati se u njemu, a onda je bilo za popizditi izvući se iz njega.
Ručali smo u restoranu s pogledom. Cijene iste kao i u jučerašnjem. Odlična porcija krem juhe od luka i coca cola za manje od četiri i pol dolara.
Popodne smo nastavili po uređenim stazama.
Kada su se sjene počele pojavljivati na skijalištu, odlučio sam završiti sa skijanjem. Trebalo je još otići do apartmana, spakirati se, uhvatiti bus za Karaj (ide ih nekoliko dnevno iz glavnog sela) te potom bus, vlak ili taxi do Teherana i zatim noćnim vlakom za Mashhad za istoku Irana. Skijanje je gotovo, a skoro pa i moj boravak u Iranu. Sljedeća postaja je Afganistan. Bit će to moj drugi put u zemlji koja je puno propatila, ali gdje su ljudi još uvijek topli i srdačni. Nažalost, ništa od skijanja tamo. Skijanje u Afganistanu je moguće jedino u Bamiyanu gdje nema žica već se treba uspeti sam na vrh planine da bi skijao. Ponekad je moguće da te magarac dotegli do vrha, ali trenutno je previše snijega pa magarac ne može hodati po toliko snijega. A ratrak kojeg su očekivali ove sezone, i koji bi mogao poslužiti kao prijevoz, još uvijek nije stigao.
Što se tiče Irana i skijanja u Iranu, definitivno bih se htio vratiti dogodine, ali negdje u drugoj polovici veljače. Tako su mi preporučili. I svima bih preporučio skijanje na ovom snijegu. Nije toliko ni skupo doći do Irana. Ako se uhvati akcija s Pegasusom (www.flypgs.com) iz Beograda, Budimpešte, Sarajeva ili Beča preko Istanbula za Teheran, povratna karta se može dobiti već za 210eur. Viza za Iran je 25eur i ishodi se bez problema u veleposlanstvu u Zagrebu u roku 5-7 dana. Iz Teherana je lako bilo javnim prijevozom bilo najmom auta s vozačem stići do skijališta u planinama Alborza.
Sigurnost? Iran ne može biti sigurnija zemlja. Zaboravite na zapadnjačku propagandu! Bolje ljude nisam upoznao na svojim putovanjima. A bio sam u točno stotinu zemalja na ovom našem trećem kamenčiću od sunca.