SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 6 - Dizin, Iran (20.01.2015.)

Iz Shiraza doletio sam nazad uTeheran. Namjeravao sam ostati jednu noć u iranskom glavnom gradu i onda sutradan rano ujutro krenuti busom za Dizin i odskijati ondje dva dana s jednim noćenjem u nekom hotelu ili privatnom smještaju. No, kada sam nazvao hotel Firouzeh u Teheranu ne bih li provjerio da li imaju slobodnu sobu, rečeno mi je da postoje tri osobe koje dolaze otprilike u isto vrijeme letom iz Kermana i odmah idu taxijem za Dizin. Predloženo mi je da im se pridružim i tako podijelimo troškove. Pristao sam. Marcin i Ewa su Poljaci, a Marcinova djevojka Roxana je litavska Ruskinja. Upoznao sam ih pred neki dan u Teheranu. Odsjeli smo bili u istom hotelu. A onda sam ponovno naletio na njih u Esfahanu.
Na aerodromu u Teheranu pokupio nas je taksist, odveo do hotela da i ja i oni pokupimo skije i pance i odmah smo nastavili za Dizin. Kako je moj večernji let kasnio dobrih sat vremena, satnica nam se poremetila i u Dizin smo stigli tek malo prije četiri ujutro. Platili smo taksistu svaki po 450,000 riala ili 13 dolara. Smještaj je sredio Mr Mousavi iz hotela Firouzeh u glavnom selu. Dizin naime ima skijaško selo, tik uz žice, i glavno selo dva kilometara niže. S obzirom da su dva hotela i kolibe u skijaškom selu preskupi (iako zjape trenutno prazni), morali smo pristati na privatni smještaj u glavnom selu. Selo je obična konglomeracija nepreglednih kuća bez ikakvog urbanističkog plana. Kuće su smještene uzduž glavne ceste i malo u brdo. Puno lima i betona. Jedne niske, druge grdosije. Tu je i puno trgovina skijaške opreme, par fast foodova te nenormalno veliki broj supermarketa za jedno tako malo naselje.
Smještaj je apartman s dvije sobe za po dvije osobe, kuhinja i kupaona. Ne baš pretjerano čisto i s namještajem u poluraspadnom stanju, ali toplo i relativno blizu skijalištu. Cijena za apartman je 2 milijuna riala ili 58 dolara na noć. S obzirom da se skijanje u Iranu smatra velikim luksuzom i da ga ne mogu baš svi priuštiti, cijene su svega dosta visoke.
Odspavali smo par sati i u 11:00 se našli na skijalištu. Skijalište se zapravo otvara u 08:00 i zatvara u 16:00, ali prije 11:00 skoro da nikoga nema jer je za Irance rano ujutro prehladno skijati. Skijalište se počinje puniti od 10:30-11:00 nadalje, ali kako je radni dan, ni usred dana nema gužvi. Kako Iranci najviše vole gondole, tu i tamo je malo više gužve, ali nikad se na gondolu ne čeka više od par minuta.
Prošli je vikend napadalo nešto svježeg snijega pa je izvan staza bilo odličnog suhog powdera. Da je zima normalna, rekli su mi da bi bilo u ovo vrijeme barem 2 metra snijega. Ovako ga ima u pristojnoj količini, ali moglo bi biti bolje. Staze ponovno odlično pripremljene i tek na par mjesta ima nešto sitno kamenčića. Izvan staza u gornjoj polovici skijališta dubok snijeg i pravi powder, dok prema dolje proviruju stijene. Skoro cijeli dan proveli smo u off pistanju. Plavo nebo i sunce iznad nas, bijeli netaknuti snijeg pod nogama. Iranci nisu baš za skijanje izvan staza, ma koliko dobro općenito skijali, tako da smo zaista nas četvero imali netaknute padine samo za sebe. Gušt je bio praviti prve tragove na tom snijegu, a kako je snijeg izrazito suh, uopće nema zvukova pa imaš dojam kao da lebdiš. Zaista ovakav snijeg mogu usporediti samo s onim u Coloradu. Šteta što ga nije više.
Za ručak smo stali u jedan od restorana. Na vrhu gondole, na najvišoj točki skijališta na cca 3650 metara nadmorske visine, je improvizirano roštiljanje. Na pola puta do polovice skijališta je mali restorančić s najljepšim pogledom na vrhove Alborza i ležaljkama za sunčanje ispred. Na polovici skijališta je pravi pravcati i najveći restoran. Najčešće je taj najkrcatiji. Još je par restorana na dnu skijališta u skijaškom selu. Mi smo se odlučili za onaj najveći na polovici skijališta. Izbor je dosta dobar - par vrsta juha, lazanje, pomfrit, par vrsta sendviča, pileći odresci. Pijača naravno bezalkoholna. Cijene su za skijalište jako prihvatljive - juhe oko 100,000-120,000 riala ili 3 do 3,50 dolara; pomfrit oko 100,000 riala ili 3 dolara; pijača oko 30,000 riala ili manje od dolara.
Nakon skijanja ostatak poslijepodneva proveli smo u Dizin Cafeu kod Raymonda, a potom za jedan dolar uzeli taxi do apartmana.