SKIJAŠKI DAN 48. - Solden, Austrija (14.04.2013.)

Prognozirali su danas jako toplo vrijeme u Soldenu. Oko pet stupnjeva. S takvom temperaturom staze će vrlo brzo početi propadati. Zato smo danas ponovno na stazi već na otvaranju u pola devet. Iako su prognozirali prekrasan sunčan dan, rano ujutro tako se ne čini. Čini se da su se prognostičari malo zajebali. Prvih sat vremena skijanja nebo je prekriveno gustim oblacima i čini se malo vjerovatnim da će sunce jutros pronaći put do Soldena. No, dobra strana priče je da je zbog oblaka i temperatura zraka nešto niža pa odlično speglane staze, koje su se stisle preko noći, drže bez problema. Na mjestima ima ledenih grumena, tragova od ratraka i ostalih neravnina, no to je minimalno. Glavno je da je snijeg ujutro odličan i ni blizu očekivanoj proljetnoj juhi pa se skija može pustiti bez straha da će te mekani snijeg negdje iznenada zakočiti i katapultirati. Iskorištavamo to oblačno vrijeme da se četiri-pet puta spustimo različitim stazama do doline i početnih stanica bilo jedne bilo druge gondole. Svaka od tih staza dugačka je oko pet kilometara i, dok smo jučer zapinjali u mekanom snijegu već ujutro, danas se može bez straha skijati jer je snijeg, iako mekši nego na gornjim dijelovima skijališta, i dalje vrlo vrlo dobar. U prvih sat i pol skijanja GPS je već pokazao da smo prevalili 24 kilometara.
I tada je izašlo sunce. Prvo onako sramežljivo tražilo je put kroz oblake, a onda je naglo razgrnulo te oblake i ukazala se čista žuta kugla na nebeskom plavetnilu. Prognostičari se ipak nisu zajebali. Kako se približavamo podnevu temperatura zraka naglo se diže. Poslijepodne postaje vrlo toplo da sa sebe skidam najprije kapu, potom gogle i stavljam sunčane naočale, a naposljetku skijam i sa skroz otkopčanom skijaškom jaknom. Kako za sutra prognoziraju još više temperature, odlučio sam da sutra već od početka skijam bez jakne, kape i gogla, a na ruke ću staviti lagane rukavice za proljetno skijanje.
Najviši dio skijališta, ledenjak Rettenbach, je i poslijepodne u odličnom stanju. Snijeg na Rettenbachu i snijeg na ostatku skijališta ne može se uspoređivati. Nebo i zemlja. Dok je poslijepodne na većem dijelu skijališta snijeg sve mekši, ali s pravim skijama (poput mojih Elanica) može se pustiti skija i skijajući cijelo vrijeme na rubnicima izbjeći kočenje koje izaziva mokar snijeg čim se skije polože ravno na snijeg, na Rettenbachu je pravi zimski snijeg, a i puše hladan vjetar. Čak na posljednjoj strmini pred FIS stadionom ima i malo leda. Dva potpuno različita uvjeta skijanja na istom skijalištu.
Iako smo prvotno namjeravali ostati samo do ranog poslijepodneva, na kraju ostajemo skijati skroz do zatvaranja u četiri. Nogama bi na kraju dana dobro došla jedna topla kupka i masaža, lice mi je pak skroz izgoreno zbog jakog sunca na visokim nadmorskim visinama, ali uživao sam. Ne bih današnji dan mijenjao za ništa. Odskijano pedeset kilometara...