SKIJAŠKI DAN 43. - Sljeme, Hrvatska (07.04.2013.)

Sinoć sam razmišljao da li da ujutro stavim budilicu na pola osam i onda put Sljemena. Ove zime su i niske temperature i snijeg bili u izobilju na Sljemenu, a ja sam se tek jedanput spustio niz padine zagrebačkog skijališta. I to je bilo još na otvaranju u prosincu kada snijega nije bilo toliko, a staze su bile u očajnom stanju.
Odlučio sam da ipak neću staviti budilicu pa ako se probudim na vrijeme, odlično, a ako ne, vidimo se dogodine. Ujutro sam nekako u polusnu pogledao u pola devet na sat i okrenuo se na drugu stranu. Nekako sam osjećao da nisam još spreman da dignuti se iz kreveta. Na kraju sam se probudio u 11:15. I onda mi je palo na pamet ponovno da bih mogao uskočiti u Prašinara i zapaliti za Sljeme. Ali to bi značilo prekršiti dva sljemenska pravila:
1) nikada ne ići na Sljeme vikendom,
2) a još manje u nedjelju popodne.
Moram priznati da u svojoj skijaškoj "karijeri" ne samo da nisam nikada krenuo na skijanje na Sljeme u nedjelju popodne, već uopće nisam na niti jedno drugo išao tako kasno u nedjelju. Odlučio sam naposljetku napraviti kompromis: idem na Sljeme, ali dignut ću se sa zagorske strane, baciti prvo pogled na stazu i ako je ok, vadim skije, a ako nije, vraćam se u grad.
Parking kod jezera poluprazan u jedan sat tako da bez problema pronalazim mjesto za parkiranje. Pitam tipa na parkingu kakva je situacija. Kaže da nije loša, snijeg je mekan, ali nema leda i zemlje i može se skijati. Meni to odgovara. Čim nema leda i zemlje, situacija je savršena za moje Elanice magfire. Jer u mekanom proljetnom snijegu one uživaju poput prasca u kaljuži.
U jedan sat ljudi na stazama nije ni premalo ni previše, baš savršen broj da se može uživati u skijanju i pustiti skiju te na kraju bez čekanja ući na žicu. Snijeg je mekani proljetni, ali moram reći da ne samo da nisam nikada na Sljemenu skijao ovako kasno u sezoni, nego se ni ne sjećam da je Sljeme ikada imalo na kraju sezone ovoliko snijega koliko ga ima danas. Proteklih par sezona ovoliko snijega nije bilo ni na vrhuncu sezone, a kamoli u travnju. I ne samo da zemlja ne izbija na stazama, nego čak i izvan staza ima poprilično snijega. I sve staze su otvorene što, da mi je netko rekao na početku sezone da će tako biti u travnju, rekao bih mu da si potraži mjesto u Vrapču. Moje Elanice doslovno razgrću ovaj mekani snijeg tako da bez problema puštam skiju i skijam pedeset-šezdeset kilometara na sat. No, onima koji nemaju dobre skije za proljetni snijeg današnje stanje vjerovatno i nije toliko bajno. I temperatura je tek koji stupanj iznad nule, a čak u jednom trenutku nadvili su se gusti oblaci i zalepršala je pokoja pahulja snijega.
U konačnici odradio sam nekih dva sata skijanja i spustio se i niz Crveni i Plavi i Zeleni, ali i Bijeli spust, niz koji sam se prije današnjeg dana spustio samo jedanput. Uživancija do jaja.
Nažalost, od utorka prognoziraju naglo pogoršanje vremenskih prilika gdje se na Sljemenu očekuje desetak Celzijaca. Mislim da je ili ovo danas ili eventualno sutra zadnje skijanje u ovoj sezoni na zagrebačkoj gori.