SKIJAŠKI DAN 31. – Keystone, Colorado, SAD (24.02.2013.)

Toliko je dobro bilo jučer u Keystoneu da sam odlučio posve preskočiti Arapahoe Basin i ostaviti ga za drugi put te ponovno se danas vratiti u Keystone. Onaj plan o dužem spavanju neslavno je propao. Probudio se u sedam, još malo okretao u krevetu, ali dalje od osam nije išlo. Vani i dalje neprekidno pada gusti snijeg. SAD je u kolapsu. Colorado je jedna od najpogođenijih američkih saveznih država. Moji američki cimeri i suskijaši trebali su se danas vraćati kući. Jedni u Kaliforniju, drugi u Ohio, treći u Illinois. Ali aerodrom u Denveru skoro da je posve zatvoren zbog snježne oluje, a njihovi letovi svi su odreda otkazani. Ne preostaje im ništa drugo nego ostati još dan dva u Coloradu.
Nakon lagano tempiranog jutra, u jedan odlazimo u Keystone. Ekipa se danas jako smanjila jer se većini nije izlazilo van na gusti snijeg. Hrabri smo samo Todd, Rex i ja. Bilo bi glupo propustiti sav ovaj powder. Na vrhu Keystonea ga mora biti hrpetina jer gusti snijeg nije prestao padati od jučer navečer.
Mislim da je suvišno reći da je ljudi danas još i manje nego jučer. No, i staze su popustile pod količinom snijega. Prednja strana Dercuma i dalje nije loša, ali zato su staze na North Peaku i Outbacku neprepoznatljive. Kao da skijam na nekom drugom skijalištu, a ne onom istom od jučer. Ipak, to me ne sprečava da uronim u powder među drvećem. Na mnogim mjestima netaknuti pršić je do jaja.
U četiri se zatvaraju i posljednje žice, osim prednje gondole. Iako sam namjeravao ostati danas na noćnom skijanju, malo sam se preračunao. Nedjeljom je Keystone otvoren samo do šest, a ne do osam kao jučer. U četiri su već upaljeni reflektori, ali uz još uvijek dovoljno danjeg svijetla, teško bi se ovo moglo nazvati noćnim skijanjem. Par rundi i u 17:15 skidam skije i put parkinga.
Kao što sam već spominjao, američka skijališta imaju staze sa zabavnim imenima. U Keystoneu tako pobjeđuju: crna Mouse Trap, crna Wild Card, crna Roulette, crna Ambush, crna Bullet i plava Oh, Bob.
Večer provodim s dečkima uz televiziju i pizzu koju smo naručili iz obližnje pizzerije. U deset se vani smirilo i vrijeme je da krenem prema Eagleu. Kada sam planirao ovo putovanje, nisam znao da Vail i Beaver Creek nisu tako daleko od Dillona pa sam uzeo za sljedeća tri dana smještaj u hotelu Hawthorn Suites by Wyndham u Eagleu, koji je puno bliži Vailu i Beaver Creeku. Cijena tri noćenja: 200 eura. Znam da se ovo ne može mjeriti s odličnim smještajem i atmosferom kod Cheryl, a i Cheryl me poziva da ostanem kod nje. Ali već sam preko kartice platio ta tri noćenja pa bi bilo glupo ne pojaviti se tamo. Pozdravljam se s ekipom u nadi da ćemo dogodine ponovno zajedno skijati. I raditi sve one dodatne aktivnosti koje iz sigurnosnih razloga ovdje neću spominjati.... :)
Do Eaglea mi treba sat i petnaest. Cesta je skliska i na mnogim mjestima prekrivena snijegom. Kod Vaila snijeg i dalje pada.
U Eagleu pozitivno iznenađenje. Umjesto sobe, neočekivano ušetao u apartman s kuhinjom. Tek mi je poslije sinulo da se hotel zove Hawthorn Suites, gdje ovo 'suites' je oznaka za apartman...