Poslje mog posta o Novoj Gradiški pita me Svaštara, oćul doć i do njezinoga grada, Slavonskog Broda. Obećao sam joj da oću, pa evo obećanje ispunjavam. Nisam ja političar. Al prvo ću počet s brda, pa se onda spustit prema Savi, u grad. Valad se Svaštara neće ljutit.
O brodskom vinogorju, stanovnicima u njemu i gospodarima vinograda od Anke Simonović, učiteljice
Nadalje sam mnogo toga doznala, jer od god. 1896. počam više živim i ljeti i zimi u svojoj kolibici u vinogradu, negoli u Brodu ili u kojem drugom mjestu.
Milovidno brodsko brdo, zasađeno je vinovom lozom, valjda već u doba slavne Marsonije, sudeći po iskopinama nađenih prigodom kopanja podruma u mom vinogradu. Sredinom prošloga stoljeća nije bilo u ovom kraju toliko vinograda kao što ih je danas. Još u djetinjstvu mom bilo je dosta neobrađenog zemljišta, tako zvane šikare,- tad nije bilo toliko i tako lijepih kuća u brdu, nije bilo gostione ni dućana kod sv. Križa, na podnožju brod. vinogorja, nije bilo toliko stanovnika u vinogradima, nije bilo škole na podnožju brodskog vinogorja.
(...)
Pišući zadnje retke sjetih se prokušanog i valjanog sredstva kojeg su pudari upotrebljavali, da im ptice ne prave kvara u vinogradu.
Na sv. Bartola, 24. kolovoza nije se smelo zaboraviti. Taj dan prije zore ili na samu zoru, svukao bi se pudar ili vincilir ko od majke rođen, te bi tako u Adamovom kostimu triput oko svega vinograda obišao, molio se Bogu, zaklinjao ptice i grozio im se da mu grožđe ne diraju. U kom bi vinogradu bilo kvara od tica, rugali se pudaru, da je zakasnio uraniti na sv. Bartola, dok su ptice još spavale. Današnji učenjaci rekli bi, to su pudari sugerirali pticama, da ne dolaze u njihov rajon.
Brodski posjednici vinograda dijelili su se u staro doba na dvije klase: bolje stojeću i radničku ili zanatlijsku. Među bolje stojeću ubrajali su se činovnici, trgovci, posjednici i penzioneri. Ova klasa imala je obično po više jutara vinograda. U vinogradu oveću kuću obično sa dvije sobe i kuhinjom. Veća soba bila je gospodareva, u njoj je stanovao za vrijeme dozrijevanja grožđa i berbe i kad mu se preko ljeta prehtelo da po koji dan probavi u friškom zraku. Manja soba bila je za vincilira, a kuhinju imali su zajednički. Štednjaka tad još nije bilo. Veliki gospodari kao n.p. Jarić imali su nješto podruma pod kućom i štalicu za kravicu.
Druga klasa posjednika imala je vinograd od 1 — 2, a mnogi i samo 1/2 jutra vinograda. Samo da ima svoju kapljicu i svojega grožđa. Biti Brođanin staroga kova, a ne imati svoj vinograd, smatralo se za veliku žalost. Ovi mali posjednici imali su prama svojima vinogradima i male kućice u njima "kolibe" nazvane. Koliba se sastojala od male sobice i uz nju još manje kuhinjice. Vincilire nisu imali nego im je kolibica bila za to, da u njoj majstorove kćeri ili majstor sam stanuje kad je bila pudarina. Takovih malih kućica danas je vrlo malo u brod. brdu. Preživile su svoj vijek — bilo im je suđeno da ustupe mjesto prostranim kućama. Zašto, kazat će se
kašnje.
KUĆE U VINOGRADIMA ČIJE SU, KOLIKO JE STANOVNIKA U NJIMA ŽIVILO KAD JE BIO POPIS ŽITLJSTVA GOD. 1910. I NARODNOST NJIHOVIH STANOVNIKA
Gospodari kuća u vinogradima i vinograda, većim su dijelom stanovnici grada Broda. Malo ih je koji su kupili vinograde, a ne stanuju u njima, niti u Brodu, tako n. p. pogl. gosp. Vladimir Prebeg, doktor prava, bivši zastupnik grada Broda, rođen u Brodu, živi sa svojom obitelji u Zagrebu, a dolazi svake godine da proživi ljetne mjesece u svojoj vili u brod. vinogorju. Ekselencija Većeslav Cerny, rodom Čeh, član brodske vinogradarske i vinarske udruge, tajni savjetnik njegovog Veličanstva prejasnoga vladara Franje Josipa I., kupio je četiri parcele vinograda kad je bio prije njekoliko godina visoki činovnik zemaljske vlade u Saraju. Sada živi sa svojom obitelju u Beču. Veći dio ljeta živi u svojoj vili u vinogradu ovde i obitelj mu je svake godine po njekoliko mjeseci ovamo došla na promjenu zraka.
(...)
Pisac ovih redakah imao je čest 19. studena 1912. susresti se ovima dvjema dičnima gospođama, te je izmijenio njekoliko riječih s njima, sa kojima su saobćile, po kakovoj su misiji pošli po onom nezdravom vremenu.
Starija od ovih gospođ nije samo po svojim duševnima svojstvima aristokrata, nego i potiče iz hrvatske aristokratske porodice. Gospođa ova u Brodu opće poznata i veleuvažena; gospođa Ivana Brlić supruga g. dr. odvjetnika Vatroslava Brlića, bivšeg narodnog zastupnika brodskog, sina, u hrvatskoj povijesti prekrasnimi riječmi opisanog dičnog rodoljuba i hrvat. književnika, blagopokojnog gosp. dr. Andrije Torkvata Brlića - građanina brodskog — ova naša mila i draga posjednica u brodskom vino¬gorju jest unuka bana i pjesnika hrvatskog, Ivana Mažuranića, koji si je pjesmom "Smrt Smail-age Čengića" postavio živući, trajni spomenik...
OCJENA BRODSKOG BRDA, BRODSKOG VINA, SUD STRANACA O OVOMU
Brodsko je Brdo davno već na glasu. Za njeg je znao i car u Beču. Čuli smo da je Njegovo Veličanstvo revnomu slugi svom Liesu poklonio više jutara toga zemljišta. Jedan gosp. iz obitelji Jarić — od koje obitelji jedan potomak i danas u Zagrebu živi, Stjepan Jarić, profesor - dobio je čak i plemstvo pod naslovom "Edler von Brodberg (plemeniti od Brodskog brda – moj prijevod) za sebe i svoje potomke", što je u savezu sa pojmom o našem brdu. Brod je na daleko i široko poznat sa svojega vina i po kvantiteti i po kvaliteti. Već prije mnogo godina naslađivali su se brodskim vinom Bečlije i oni tamo u priestolnici Ugarske. Jarić Edler von Brodberg bio je u prošlom stoljeću najveći posjednik vinograda u Brod. Brdu, te je i trgovao vinom. OdpravIjao ga na lađama u Beč i Peštu. Stari, sada već pokojni Đuro Krušac pripovijedao mi o otcu u Zagrebu živućeg g. Jarića ovo: Pokoj. Jarić imao je prijatelja u Beču, ovom je prodavao svoje vino, pa mu je znao u Brod u goste doći i vinograd obaći. Tako mu se dopadao taj vinograd, da ga hteo kupiti za velike novce. Što je češće u Brod. Brdo zalazio, to mu se sve bolje dopadalo. Stao nagovarati Jarića da mu vinograd proda, akoprem je već toliko puta čuo, da ga ovaj nema volje prodati. Da se jednom za svagda otrese neželjenog kupca, smisli ovako, reče mu: "Kad ga baš toliko želite imati, prodati ću Vam ga, al' se strpite još koji dan, dok izračunam što bi' za njeg iskao." Poslije dva, tri dana stranac će: "Jeste li se domislili koliko da vam platim?" "Jesam", reče Jarić, "metnite pod svaki trs po jedan carski dukat i vinograd je Vaš." Imao je Jarić preko deset jutara vinograda u najboljem redu. Bogatom Bečliji ta je cijena ipak bila prevelika, odtada nije više napastao Jarića da mu proda vinograd.
Gostionica Jarić – „Žuta kuća“ 1906. godine
|
