
©Bobo
No bilo kako bilo Lovra i Marija su doživjeli svoj happy end. Toliko su bili otvoreni da su i nama ponudili otvoreno sve. Ilija Babić Andrin nije morao opisivati sve u tančine, konačno njegova intencija nije niti bila risati nekakvu seniorsku pornografiju nego pravu ljubav starijih ljudi u čemu je, doista na veoma dopadljiv način, uspio. Moja je eto zadaća bila objasniti ono što se ne vidi, pobuditi poneku sumnju, upotpuniti neki prizor. No nadam se da ni ja nisam prelazio granice. Ja jednostavno vjerujem Lovri kad kaže:”Ipak je najvažnije da sam se ja digo iz mrtvi, da sam dokazo da nisam za zaitit (baciti) i da sam još pravi čojk. Ko ne vjeruje, nek pita Mariju. A kako se ona priporodila, i ona je pravo žensko, ni da se faljim, al kad se mi ščepamo, ni nam ravno nikaki dvoj mladi.” Ja se jednostavno radujem s Lovrom. A vi? Ta tko se nebi radovao!
Možda mladi čitatelji neće u ovome naći onu draž kao autor ili kao ja obzirom na naše godine. Nismo mi još ni izdaleka kao Lovra, ali možda si ipak lakše dočaramo ponešto od onoga što se dogodilo ili pak nije dogodilo s Lovrom, odnosno nije dogodilo onako kako bi mi to možda željeli. Ja mislim da je ipak najvažnije da se dogodilo. Cilj opravdava sredstvo. Svako na svom putu k cilju ima vlastitu strategiju. Lovra je odabrao svoju, doduše daleko modificiraniju od svoje prijašnje, iz mladosti, kad je to sve išlo ko podmazano. Ali: konac djelo krasi!

Vratimo se još samo malo na onu Lovrinu samosvijest. On je sada odjednom toliko siguran i rezolutan:”Neda si Lovra više kast daj sidi đed i da piša po opancim i više se nikom neće sklanjat. Ta mogu na tri strane: imam svoj stan, kuću i kuću moje Marije. A da vidite što sna šuti, boji se da neb šta pokvario.Reko sam im nek svako vodi svoj život i bit će u redu”! Tko bi rekao da ona čvrsta stvar u tolikoj mjeri može promijeniti čovjekov život!? Njegov se status u obitelji iz korijena promijenio. Eto sad smijem opet biti bar malo profesionalac. Kojekakvi stručnjaci: socijalni radici, psiholozi pa i psihijatri, obiteljski savjetnici i poneki svećenici se ubiše radeć da u ovakovoj obitelji ojačaju položaj podređenoga člana. Sate i sate troše i ne dožive ni izdaleko ono što bi željeli. A Lovra to naporavi kao od šale. Može li se onda i ovdje reći “Penis bonus – rexus domus! – dobar penis – mir u kući!” Očito da!
Pogledajmo na kraju još jednu šokačku odliku. Lovra svoje pozitivno iskustvo ne čuva ljumomorno za sebe. On iz želje da i drugi, jer očito zna da u selu ima takovih koliko hoćeš, ne samo progledaju nego kao i on steknu tu naraslu i čvrstu samosvijest i konačno po treći puta proodaju, te ih poziva:”Ma nemojte se zapušćat, nemojte brojat godine, ako vam je srce mlado i tilo poletno i zdravo, znajte da u njem još živi druga mladost i vidite ge sam ja to provjerio. Tako i vi. U toplu ljekovitu vodu, uz toplo žensko tilo i rodiš se nanovo. Daj tako ako vam nisam dosta ja, pogleđite Franju, Stipu i Tunu. Nje je Bizovac sve digo iz groba, a i žene se sve falje”. Ovi pozitivni primjeri Franje, Stipe i Tune mogu se shvatiti kao Lovrina retorička igra. Njegova tvrdnja, bazirana samo na osobnom iskustvu, bila bi možda preslaba da dobije čvrstinu dokaza, istine. Zato se on služi nabrajanjem i drugih koje je “Bizovac digo iz groba”. I laž, ako se često ponavlja, jednom postane istinom!

©Štitar.com
Eto, što da vam ja na kraju kažem? Nisam mogao vjerovati da ću ovako uživati u „Đedu Lovri u Bizovcu“. On je to tako zorno ispripovido, dočaro, on jamči. Pa onda neće ni meni preostati ništa drugo no da se i ja uputim u Bizovac da baš vidim. Ne treba to meni, kao što tvrdi naš bloger Grga, al sam svejedno znatiželjan. Možda tamo skobim (sretnem) đeda Lovru pa ga malo podrobnije ispitam o nekim stvarima? Ako mi to uspije znati će te i vi. Ništa vam do sada nisam sakrio pa neću ni to.
Eto, svitu moj dragi, živi vi meni i zdravi bili!!!!!

©Štitar.com
|