BIZOVAC SVE DIG'O IZ GROBA IV

Lovrin podređeni položaj, dakle njegov status u obitelji i to sigurno samo glede njegovih godina, najjasnije otkriva njegova “draga sna” (snaha). Nije ona dadu pitala kako se proveo u Bizovcu, da li je možda gladan. On to očito nije niti očekivao. On je čak očekivao direktni napad:«O sidi ćuko, zar i to dočekašmo od tebe, ta kako te ni stid unučadi i svita, zar mi rad tebe moramo pokunjivša odat kroz selo?» Nije on ni razmišljao da eto već prvi dan njegova snaja za događaj u bazenu još nije mogla od nikoga doznati. Ali Lovra, očito poučen iskustvom, računa na sve. I sada si možete zamisliti kako na njega djeluje snajin “pozdrav”:”odma je sna rekla daj sin javio sa stana da su svinje prorušile i od vrtla napravile čudo, a onda se pogubile u šume”! U Lovri se toga trenutka morao srušiti svijet. Možda je on još smišljao kako bi, iako nenajavljen, otišao Mariji večeras na divan. Ali sada mu je moralo biti jasno da od svega toga nema ništa. Nama ne preostaje ništa drugoga negoli zamrziti ovu Lovrinu snaju i to više od njega. Očito jako razočaran odlazi na stan, vidi što su svinje napravile od njegova vrta samo zato što je sin zaboravio zatvoriti “kapijcu za sobom” i iz protesta ne ide sa sinom doma u selo nego ostaje sam na stanu i sigurno se prepušta svojim današnjim osjećajima ali još više razmišljanju a možda i strahu od budućnosti.

Očito su sin i snaja, vidjevši da Lovre nema doma, bojeći se da bi mogao odlučiti “tražiti druge komencijaše”, dakle raskinuti ugovor o uzdržavanju i da bi oni mogli ostati na cjedilu, za ljubav ostavine snaja ipak ide na stan izgladiti situaciju.«Dado, ni valdak propala kuća, ako su izišle svinje? Zašto nisi išo u Bizovac? De idi makar zadnji dan. Mi ćemo poradit.» Ako je Lovra sada nije poljubio onda neće nikada. On ionako od prekjučer razmišlja srcem a ne glavom. On sam priznaje :”Jedva sam to i čeko jer ako ne ođem, sve moje propade”.

Marija je sigurno najviše očekivala Lovrin povratak u društvo. Čak ju je grizla savjest: “Kaki su problemi? Jesil se morda na mene uvridio?» Da je to bilo u mlađe dane Lovra bi sigurno taktizirao, odugovlačio s odgovorm samo da kod Marije pobudi još veću želju, da ga jednostavno ona uhvati i pritisne kako bi mu dokazala da se ili kaje ili da više ne može izdržati. A ovako Lovra nema više vremena za taktiku. On hoće biti siguran. I priznaje:”Kad smo zagazili u vodu, uvati mene ona za ruku, zagledi mi se u oče i reče:'Ajd ti priselji k men, ako oš sutra oma! Va dva dana sam mišljela da ću umrt, vak mi ni nikad bilo.' Moro sam ju utješit, prislonjio sam ju uz sebe i šapnio:’Ta ni ni men bilo bolje.' Godine ipak mijenjaju čovjeka!

- 00:00 -

Ukupno Komentara (17)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI