BIZOVAC SVE DIG'O IZ GROBA II

No ostavimo malo đeda Lovru neka uživa u svojim nanovo otkrivenim osjećajima, neka se raduje svojoj ponovno otkrivenoj i očito dobro čvrstoj muškosti i pogledajmo malo Mariju.

Iako ju je Ilija kao osobu škrto opisao polazimo od toga da i ona spada u «isto kolo» jer s penzonircima ide u Bizovac. Dakle i ona je po godinama ako ne dinerica (parica) đeda Lovre ali onda par godina mlađa. No i nju sigurno u selu «bije» isti glas kao i Lovru glede godina i glede stanovitih potreba ali i sposobnosti. Dobro se sjećam da su jednom u Štitaru momci, koji su djelomično išli «u školu hodanja» kod jedne babe, zapitali: «Dokle žensko more raditi ‘ ne stvari?» Baba, nečekajući reče:»Dok ima bar jedan zub u glavi!» Ali reče još i ovo da svima bude jasno:»A ja imam dva!» A njezina druga doda:“Ja mislim dok more grist kiselo mliko!“ Što vrijedi i za đeda Lovru i njegovu generaciju ali i za Mariju je: čovjek je star onoliko koliko se osjeća mladim! To nepobitno dokazuju Lovra i Marija, koja očito još jako dobro može gristi kiselo mliko. Zaljubljenost nije pridržana samo mladima. Hvala Bogu! Rekosmo da seksulanost u starosti dobiva novu kvalitetu. Niti đed Lovra niti Marija nisu toliko nježnosti «potrošili» cilog svog vika kao ta dva dana u bazenu. Ta molim vas lijepo, kada je mladi Lovra gledao ruke svoje žene? A sada! «Uh štoj imala glatku kožu». No ostanimo još na Mariji. Ona očito zna kako se postiže cilj. Tko zna zbog čega je ona upravo izabrala Lovru? Iako iz teksta nije potpuno jasno, moglo bi se čak raditi o Mariji koju je Lovrin pokojni drug Pava htio još dok su bili mlađi ugovoriti njemu a Lovra se, poštenjačina, pomislivši na svoju ženu, nije mogao odlučiti? Tko zna da li Marija još iz tih dana gaji nekakve osjećaje a možda i nade glede Lovre, jer ne bi Pava njemu predlagao upravo nju. A Pava je bio stručnjak na tom polju,Lovrin ideal. I sada joj se pružila doista prava prigoda. Ona je sada ta koja vodi igru. A očito su joj metode još uvijek dobro poznate. Želja je jača od razuma. Jedna zbilja teška insinuacija, vjerujte mi da ja ne mislim tako, kaže, da žene razmišljaju donjim dijelom tijela. Dakle kad „druga“ zasvrbi mozak se isključi, al zato proradi srce, počme, kako kaže Lovra, udarati „ko kad konji galopiraju“. Iako neznamo ali možemo steći dojam, da je Marija češći gost u Bizovcu i da je gledajući gospoje naučila nježni i svrsishodniji način ophođenja. Ni po čemu se ona i Lovra u bazenu ne razlikuju od ostalih, nigdje oni ne odaju svoje seosko podrijetlo. Odijelo čini čovjeka? A ovdje su svi jednako odjeveni ili jednako goli, kako tko hoće, pa su razlike minimalne. Čak Lovra i druge njegove kolege iz autobusa izgledaju tamnijim kao da su svaki dan u solariju, a to je danas jako moderno. Oni se kvarcaju na stanu, na njive, na friškom zraku, pa zato i izgledaju zdravo. Možda je i to bio jedan od Marijinih kriterija kad se odlučila za osvajanje Lovre. Ona sama kaže :«Ta znala sam ja das ti još pravi muškarac, sačuvan, tam na stanu na čistu zraku, a još ne smrdiš bagušem (lošim duhanom).» To je mogla ustanoviti jedno po njuhu, jer ako ga je do sada uopće dotakla onda samo za ruku.

Što ovdje u svakom slučaju jako imponira je ponovno shvaćena samosvijest i Marije ali još više Lovre. On, koji je već razračunao sa svojim seksualim životom, diže se kao ptica feniks iz pepala starosti, ispod nekakve učmale asure predrasuda, stida, obzira, sumnji. Shvativši da još nije za baciti Lovra naglo mijenja mišljenje, dakle diže mu se samosvijest i to tako jako i čvrsto, da je od toga ganuća „skoro zarevo“. Sam kaže da nije bio ni gladan ni žedan. Možemo sumnjati da je i Lovra iako jako ushićen također sumnjao da to njegovo stanje neće potrajati dugo. Nije jednostavno mogao vjerovati da je on „još pravo muško, pravi čojk“. Možda tu sumnju potvrđuje riječima:„Ta zar vaku ljepotu prikinit pa ić' doma. Zagleđeli smo se jedno u drugo i ko oduzeti, da smo si makar nješt rekli. Al opet, sve su nam rekle naše oče, ruke i laloke.“ Izgleda kao da se zadovoljava s ovim što se dogodilo. Ta nije to valda sve!? Pa nisu još došli do glavnoga. Kada nebismo poznavali Lovru mogli bismo pomisliti da je on na ovaj način zadovoljio svoje potrebe. Bilo mu je lipo. Malo su se međusobno masirali (ali samo ispod vode!), malo zapljuskivali vodom, ali i malo su se cmakali (ljubili), čak ga je Marija i dva puta žvacnila (ugrizla), jedandoba za bradu, jedandoba za rame. A da, “držali smo se za ruke toliko da su nam prsti već poplavljeli” kao da se sva njihova snagu skupila u prstima. Ali Lovri izgleda prst više ne treba! Dakle za nekoga bi već ovo mogao biti kraj lijepoga doživljaja nakon tri godine, opravdani razlog putovanja u Bizovac.

- 00:05 -

Ukupno Komentara (25)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI