05.09.2007., srijeda

Komentari

DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU – II. DIO

14./II - ŠOKAČKA JE ZIMA NAJTOPLIJA
Autor teksta i glazbe Ilija Babić Andrin


Image Hosted by ImageShack.us

© Mata P. Blažićev

Šokačka je zima najtoplija,
jer su kuva i pije rakija.
Na divane ide stare bake,
a kod kuće ostave didake.
Dida čuva unučića i zavraća dva brčića,
svom unuku priča priče i puca mu pucavice.

Snaše peku krofne i masnicu,
a u dimu suše kobasicu.
Svekrve im tkaju i štrikaju,
i opet im nikad ne valjaju.
Mladi ljudi škiju puše obilaze bećaruše.
Snaša Kata misli doma, kud je ošo njezin Toma?

Đevojke su kožuve navukle,
i kradom se od mame izvukle.
Idu tamo ge će naći lolu,
na čijalu il možda u kolu.
Škripi snig pod opancima i prkosi svim momcima,
momci čuju škripucanja, pjesmom zovu svoje janje.
Dođi diko na divan, poslje će mo u kućar,
na jastuke, pod perine, tam ne pada bilo inje!


Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno

Evo nam Ilija nudi još jednu zimsku idilu, ali najprije za malo stariji «naraštaj». Ma nije šokačka zima najtoplija samo zbog kuhane rakije, ali vjerojatno i zbog nje. Malo je zanimljivo, ali ipak istina, da su divani ženski privilegij. A što bi «didaci» radili na divanu? Nije im više do ženskih, ne podnose trač i ogovaranje, ne mogu raditi ručni rad (ni do toga im više nije). Onda im je ipak najbolje da imaju svoj mir u svojoj kuće, sa svojim unukom. I vjerojatno on zbog toga mira zadovoljan «zavraća dva brčića»; možda se još sjeća svojih divana iz mladosti, a možda o tome priča i unuku «jezikom koji odgovara dobi unuka». Možda ga i podučava. Šokci su, to smo već rekli, i pedagozi. A da se sve ne svede samo na priču on unučiću «puca pucavice». Pucavice, ili kako se to u gradu kaže «kokice» ili pak još modernije «popcorn» su se uglavnom pucale u zimu, na divanima. Nije tada bilo slanih štapića («uz vaš hobi štapić Bobi»), kikirikija i druge «zanimacije». I tako ova dvojica uživaju na svom divanu.

Image Hosted by ImageShack.us


Snaše znaju za sebe. Ne zadovoljavaju se one pucavicama. One «peku krofne i masnicu ko da su poklade, il ko daj njeko umro». Masnica (savijača), kolač od dizanog tijesta koji se «filovo» mljevenim orasima ili makom bila je tipični kolač na sahrani ili ako treba «naranit veliku moljbu». «Moljba» je, mogli bismo reći, šokačka dobrovoljna radna akcija (u Štitaru se kaže «moba», mi smo i na slovima morali štedjeti). Osim toga masnica se pekla i uoči svatova. Dakle snaše peku kolače ko da im nije do kobasice koju čuvaju, koju u dimu suše da bude što tvrđa. Ilija u snaše doista ima veliko povjerenje, jer njima «povjerava» čuvanje kobasice! A ima pravo. A tko zna bolje pazit na kobasicu od žena? Pa još ako je debela, kulinova seka!

Image Hosted by ImageShack.us


Ako «svekrve tkaju i štrikaju» onda to znači da snaše, osim što udovoljavaju svojoj «guzice» ništa ne rade. One vjerojatno rade al samo ustima, na tom su poslu jako «vridne ko da uvik rade po učinku», i možda čak ogovaraju ove jadne «svekrve», koje im «nikad ne valjaju». Ovu smo «ljubav» snaja prema svekrvama već jednom spomenuli.
Dok su snaše na divanu, «mladi ljudi škiju puše» (prije su pušili samo ljudi) i sada kada su slobodni, «obilaze bećaruše». To su one već spomenute i analizirane osobe iz «javnoga života». Zbog toga «snaša Kata» koja je, tko zna zbog čega ostala kod kuće, misli, «kud je ošo njezin Toma?» Bolje bi joj bilo da je i ona otišla na divan. Vjerojatno tamo ne bi morala razmišljati o svom Tomi, jer šta će bit bit će.

Budući je puna kuća žena «đevojke» su vidjele da je prilika pobjeći gdje im je bolje. Očito je zima pa su «kožuve navukle i kradom se od mame izvukle». A znaju one «ge će naći lolu». U to vrijeme imaju samo dvije mogućnosti: «na divanu il možda u kolu». Budući smo već pobliže opisali i situaciju na divanu i u kolu nećemo ponavljati. Dakle svatko se «sladi» na svoj način: snaše «krofnama i masnicom», a «đevojke nječim još slađim, najslađim».


Image Hosted by ImageShack.us


Očito ne traže samo đevojke. Traže i momci. Činjenica da «škripi snig pod opancima», dakle da je ciča zima, njih ne smeta. Oni se griju toplim mislima, čežnjom. A ako se zbilja «smrznu» stojeć s đevojkom dok ne «uglave» šta će, kako će i ge će, onda im jedino poslije divana može pomoć «kućar» (šokačka soba za djevojku ili momka). Možda je upravo u njemu đevojka «nasterala krevet do tavana», koji jedva čeka da obavi svoju zadaću, da ovih dvoje mladih, ozeblih počmu jedno drugo «grijat», da se uvuku «pod perinu» i čitav kućar napušu toliko da sa zida nestane «bilo inje».



- 00:01 -

Ukupno Komentara (28)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008