12.04.2007., četvrtak

Komentari

LJEPŠA PJESMA

Poljski kralj i saksonski knez August, kojega su zvali Jaki, jednom je u koncertnoj dvorani svoga dvorca u Dresdenu pozvao na koncert birano društvo. Jedan poznati glazbenik im je trebao pokazati svoje glazbeno umijeće i tako ih zabaviti. Svi su očekivali vesele pjesme i prekrasne plesne melodije. Ali kada je glazbenik ugledao ove jadne bogataše u dvorani, ispuni ga sasma druga glazba. Polako je Johann Sebastian Bach počeo svoj koncert kantatom koja je svečano odzvanjala dvoranom:“Jedno janje ponese grijehe svijeta…“ Zavladala je grobna tišina, a publika je, opčarana prekrasnom glazbom, otvorenih usta pozorno slušala. A onda su odzvonile i posljednje riječi: “…i janje reče: rado ću trjpeti!“

Nakon poduže stanke, dok je još vladala potpuna tišina, uputi se kralj k Bachu, skine s prsta svoj prsten, stavi ga na Bachov prst i reče:“Nosi ovaj prsten kao uspomenu na ovu večer i kao znak da sam, sve dok sam živ, povezan s tobom u zahvalnosti i prijateljstvu. Večeras si mi puno dao. Tvojom si pjesmom govorio meni kao nitko do sada. Hvala ti!“


Image Hosted by ImageShack.us


Jedan je slavni Bach. Ali unatoč sve materijaliziranosti ovoga modernoga svijeta ima oko nas ljudi koji nam, kao Bach kralju, mogu uljepšati na samo jednu večer nego cijeli život. Prijatelj! Njihova „pjesma“ je drugačija od onih koje nam svakodnevno pune uši s radija. Njihova je pjesma puna ljubavi koja nam ispunja cijelo biće. Ostajemo zapanjeni i slušamo je otvorenih usta. Ali koncert prijatelja nije prigodni. On traje dok smo živi i posebno je dirljiv i lijep kad ostanemo sami ili kad zapadnemo u nevolju. Kao u Bachovoj kantani o Janjetu Božjem, Isusu Kristu koje je na se uzeo grijehe svijeta, tako je i prijatelj spreman uzeti na se dio našega tereta i olakšati nam teško životno breme.

Nismo mi kraljevi da prijatelju za uzvrat darujemo zlatni prsten. On to od nas niti očekuje niti traži. Njemu je najveća plaća naše nasmiješeno lice i jednostavni, ali iskreni hvala!


Image Hosted by ImageShack.us




- 00:10 -

Ukupno Komentara (13)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008