
Početkom prošlog stoljeća živio je u njemačkoj pokrajini Švapskoj kovač imenom Hušwadel. Bio je jak kao medvjed i imao velike ruke. Kod nas bi se u Slavoniji reklo:“Ima ruke ko dvi lopate“.Kada je on išao ulicom opuštenih ruku, moglo se misliti da nosi dva manja kofera.
Kao kalfa (pomoćnik) morao je ići daleko od kuće tražiti posla. I tako dođe u jedan gradić u istočnoj njemačkoj pokrajini Tiringen. Tražio je posla. Jednoga dana na putu u svratište, gdje je stanovao, u oči mu upadne plakat na kojem je pisalo:“Danas navečer u 20 sati u separeu gostionice „Vol“ govorio profesor X iz Berlina na temu:Zašto nemože biti Boga!“ Hušwadel kratko razmisli:“Zašto nemože biti Boga? Pa malo prije sam s njim govorio!“ I tako i on u 20 sati dođe k „Volu“. Morao je slušati kako jedan čovječuljak iz Berlina čitav jedan sat govori protiv Boga najružnije i najpogrdnije riječi. Njegov je vrijeđajući govor završio rečenicom:“Dragi ljudi, kad bi zbilja bilo Boga onda bi sad poslije ovoliko pogrda protiv njega morao poslati svoga anđela, da mi pred svima vama opali šamar.“
Hušwadel se ustao i smireno otišao na pozornicu pa reče ovom govorniku:“Lijep pozdrav od Boga! Takvim propalicama kao što si ti neće Bog slati anđela, to može riješiti i Hušwedel!“ I tada ga s obje ruke malo grublje pomiluje po licu. Da ga je udario, ovaj bi zasigurno pao mrtav.
Naš bi život trebao biti pozdrav od Boga, vidljivi znak Njegove moći i živosti, izraz njegove veličine i ljubavi. Puno je zadaća za koje Bog ne šalje anđela, jer to možemo uraditi i mi sami: tješiti i savjetovati, pomoći i blažiti, grijati i opominjati.
Isus je rekao:“ Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje."
Djela apostolska 1,8
|