27.08.2006., nedjelja

Komentari

Lijepi pozdrav od Boga

Image Hosted by ImageShack.us

Početkom prošlog stoljeća živio je u njemačkoj pokrajini Švapskoj kovač imenom Hušwadel. Bio je jak kao medvjed i imao velike ruke. Kod nas bi se u Slavoniji reklo:“Ima ruke ko dvi lopate“.Kada je on išao ulicom opuštenih ruku, moglo se misliti da nosi dva manja kofera.

Kao kalfa (pomoćnik) morao je ići daleko od kuće tražiti posla. I tako dođe u jedan gradić u istočnoj njemačkoj pokrajini Tiringen. Tražio je posla. Jednoga dana na putu u svratište, gdje je stanovao, u oči mu upadne plakat na kojem je pisalo:“Danas navečer u 20 sati u separeu gostionice „Vol“ govorio profesor X iz Berlina na temu:Zašto nemože biti Boga!“ Hušwadel kratko razmisli:“Zašto nemože biti Boga? Pa malo prije sam s njim govorio!“ I tako i on u 20 sati dođe k „Volu“. Morao je slušati kako jedan čovječuljak iz Berlina čitav jedan sat govori protiv Boga najružnije i najpogrdnije riječi. Njegov je vrijeđajući govor završio rečenicom:“Dragi ljudi, kad bi zbilja bilo Boga onda bi sad poslije ovoliko pogrda protiv njega morao poslati svoga anđela, da mi pred svima vama opali šamar.“

Hušwadel se ustao i smireno otišao na pozornicu pa reče ovom govorniku:“Lijep pozdrav od Boga! Takvim propalicama kao što si ti neće Bog slati anđela, to može riješiti i Hušwedel!“ I tada ga s obje ruke malo grublje pomiluje po licu. Da ga je udario, ovaj bi zasigurno pao mrtav.

Naš bi život trebao biti pozdrav od Boga, vidljivi znak Njegove moći i živosti, izraz njegove veličine i ljubavi. Puno je zadaća za koje Bog ne šalje anđela, jer to možemo uraditi i mi sami: tješiti i savjetovati, pomoći i blažiti, grijati i opominjati.

Isus je rekao:“ Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje."


Djela apostolska 1,8




- 00:10 -

Ukupno Komentara (7)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008