
Jedan je čovjek bio nezadovoljan svojim životom, svoj je križ smatrao preteškim. Pođe on k Boga i potuži se, da mu je križ života jednostavno pretežak i da ga više ne može nositi. Bog mu pokloni san. Čovjek usnu i dođe u jednu veliku prostoriju punu svakojakih križeva. Jedan mu glas zapovijedi da si izabere križ, koji će mu najviše odgovarati, kojeg će najlakše podnositi. Išao je on od jednog do drugog križa. Jedan mu je bio težak, drugi glomazan, treći je imao oštre rubove, četvrti, zlatni, je doduše sijao, ali ga nije mogo niti isprobati. Svi križevi koje je probao nisu mu odgovarali. Pođe on i po drugi put od jednoga do drugoga i konačno nađe jedan koji mu je odgovarao i koji mu se od svih činio najpogodnijim. Uzme ga i vrati se k Bogu. I došavši pred Boga spozna da je izabrao upravo svoj životni križ, koji mu je bio pretežak i kojega više nije htio nositi. Kada se probudio zahvalan prihvati svoj teret i od tada se više nikada nije žalio, da mu je životni križ pretežak.
Bog nam na leđa navaljuje teret, ali nam ga pomaže nositi!
|