postoji jedna slična..na početku životnog puta svi dobiju križ..i tako se jednom čovjeku učinilo da je njegov prevelik i pretežak i da drugi svoje križeve lakše nose, pa je ponekad skratio svoj..tako je sustigao druge i kada je došao na kraj životnog puta vidio je provaliju..iza provalije bio je raj..svi su stavili svoj križ preko provalije i prešli u raj, samo njegov nije mogao dohvatiti drugu stranu.. pozdrav :o)))
07.08.2006. (12:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako se Slavonija može zavoljeti na daljinu, mogu reći da je volim, da zatvorenih očiju vidim kako vjetar njiše zlatna polja žita, da osjećam miris dunja i okus zrelih šljiva, a od svega više ćutim toplu dušu slavonsku, sve je to tako prisutno u ovoj igri jedinica i nula koja nas spaja, tebe, tvoje drage prijatelje, Slavoniju, čudesno. Pročitao sam nekoliko zadnjih postova i misli su naravno krenule svojim putem, a i u oko mi je izgleda nešto upalo. Pa si mislim, činim li dobro zbog ugode nagrade ili straha od kazne, jesam li uistinu dobar? Činim li dobro slobodno i iz srca, jeli to tek možda privid da me dodakao sam Bog ili mi jednostavno godi mir i spokoj lišen očekivanja i želja da mi se dobro dobrim vrati, a opet vraća se i nebrojeno više nego zaslužujem i što mi preostaje ovako zbunjenom nego tek osjećati silnu zahvalnost i pustiti ljubav da traži svoje pute do duša divnih i svijetlih, kao što je tvoja, a još i više do onih ranjenih ili ostavljenih, koje lutaju mračnim šumama izgubljenih života. Možda tek mali osmjeh, riječ naklonosti ili nježni dodir očiju, probude onaj zaboravljeni plamičak ljubavi što tinja u njima, treba li mi veće nade. I zato ne zamjeri ako ponekada naoko nepravedno zaobiđem tvoj virtualni dom, jer on je čvrst, stara dobra slavonska hrastovina, iz njega se čuje pjesma i smijeh, pucketanje drva sa ognjišta, toplo je i svjetlo, svježi kruh i kolači mirišu, a ja sam sit, i dovoljno i sam imam, i rado bi ponešto podijelio. Svaki tvoj post u meni izaziva bujicu misli i osjećaja, ali kao što rekoh još na samom početku, pri našem prvom susretu, dobro znam da to što činiš ne činiš zbog hvale i nagrada, zato te neću hvaliti, tek tvome tijelu želim zdravlje i snagu da i dalje smjelo kročiš izabranim putem, a tvojoj duši mir i ljubav. A ja, putnik namjernik, prolaznik i suputnik, ja sam te eto u srce smjestio, uz sve moje najdraže, uz molitvu za mir i spokoj, svjetlo i toplinu, usudio bi se reći ljubav. Sretan ti svaki dan moj prijatelju.
07.08.2006. (15:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Dragi Dražene, dragi moj prijatelju! Vjerujem da se sve, pa i Slavoniju može zavoljeti na daljinu. Ali slika tako voljene Slavonije nije realistična. Meni moj prijatelj Mata iz Babine Grede češće “prigovori” kako pjevam o nečemu čega više nema, o Slavoniji koja više nije takova, koja je bespovratno prošla. No ja se s tom, takovom Slavonijom, pa makar ona i bila realistična, ne mirim, ne moru pomiriti jer ne želim. Zašto ja ne bih smio voljeti nešto čega nema? Zašto ja ne bih smio, kad mi je teško, u mislima odlutati u tu moju Slavoniju i nagledati se zlatnih žitnih polja, nauživati mirisa dunja i zrelih šljiva, ogrijati se na toploj duši moga paora? Ne smeta me ako me netko zbog toga proglasi sanjarom, jer takav i jesam. S tim sam se već dugo aranžirao, morao aranžirati kako ne bih poludio od jake želje I čežnje. A što to znači neka ti kaže ova moja pjesma:
TRIDESET I TRI GODIŠNJA DOBA
Nemilo tuđi ledeni vjetrovi pušu, i mrzu mi srce, lede praznu dušu. Trideset i tri već duge hladne zime, mrznu se suzne oči i po njima pada inje.
Tridest i tri proljeća nisu cvala za me, nije se miris njihov širio na ove strane. Pod procvalom kruškom nisam ljubio dragu, tridest i tri proljeća, nesreća odnese k vragu.
Tridest i tri ljeta me nisu grijala žarka, i isto toliko požetih njiva, strnjaka vidio nisam, ni miris osjetio slame. Trideset i tri topla ljeta, ali ne za me.
Tridest i tri slavonske jeseni plodne ne okusih šljivu s grane tako rodne. Prođoše tridest i tri bez mene divana trideset i tri berbe, oranja i klanja.
Tek poneki vjetar topli od druga s juga, kratak k'o pozdrav ili riječ duga, ugrije mi srce i dušu, otvori oči. A onda tek jasno vidim da sam sâm u samoći.
Nadam se, dragi prijatelju moj, da ti je sada nešto jasnije što mi Slavonija znači. A ako si pročito moj prigodni post „60 svijeća“ onda si, nadam se, o meni mogao steći još jasniju sliku. Ne ljutim se ja što mi nisi stalni gost. Drago mi je, a to i vidim, da posjećuješ blogere kojima je tvoja lijepa riječ izažla iz plemenitog ti srca, važnija, kojima liječi pokoju ranu. A što ja nastojim činiti? To isto! Pri tom se rukovodim onom svetopisamskom, da će mo odgovarati prema onome koliko smo primili.
Smiješ ti, prijatelju moj, slobodno govoriti o ljubavi. Znam da je to u današnje vrijeme malo teže, jer danas je nažalost ljubav samo sinonim putenosti. Sveti Toma Akvinski prijateljsku ljubav poistovjećuje s ljubavi prema Bogu. Njegovo poimanje ljubavi je možda još šire nego ono Pavlovo u 2. Poslanici Korinćanima, u Hvalospjevu ljubavi. A Sveti Augustin je rekao:“Ljubi i radi što hoćeš“! Tko ljubi ne može činiti ništa lošega.
Kako sam na početku ustvrdio da se Slavoniju može zavoljeti na daljinu, tako ću ustvrditi da se i čovjeka može zavoljeti na daljinu i „proglastiti“ ga prijateljem, jer za mene je prijateljstvo sveto. Zato ti ja u tom smislu, dragi moj prijatelju, evo javno, pred „cijelim svijetom“ smijem reći, da sam te također „u srce smjestio, uz sve moje najdraže“. Ja se svaku večer molim za moje mile i drage i za cijeli svijet.
Neka nam Bog i dalje daje snage za sve dane života našega, jer „Ako je Bog s nama, tko nam što može“!
Srdačno te i prijateljski iskreno pozdravljam!
07.08.2006. (16:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nekih ljudi više nema, a u mom su srcu možda prisutniji nego onda kada su bili živi, tako je i sa Slavonijom za koju kažu da je nema, ali dok je u tvom srcu i u tvojim mislima, tu je, živa i baš onakva kakvu pamtiš, kakvu sanjaš, o kakvoj pjevaš, kakvu voliš. Pročitao sam i „60 svijeća“ i sve ostale postove koje si objavio ovih dana, kao i novi o Jakobu pošumljivaču koji je misteriozno nestao, a jedva sam ga stigao komentirati iza drage skorpion12 :) Moj gornji komentar ovoga posta je zapravo rođendanska čestitka, ali ne samo rođendana, nego svakog tvog dana, te niske bisera božjom rukom pomilovana. Do novog susreta u riječi, u molitvi, u srcu, u ljubavi, svako ti dobro.
07.08.2006. (20:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sretan rođendan s malim zakašnjenjem,vrlo zanimljiv život si imao,ne znam koju drugu riječ da upotrijebim.Pročitala sam sve postove i u svakom pronašla dio sebe,ovo s križevima znam još od djetinjstva,to se uvijek doma pričalo,pozdrav i poljubac
07.08.2006. (22:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baća iva oduševio me vaš blog...tako ste puni samopouzdanja i vjere u boga da pišete svaki dan o njemu....i stvarno iskreno od srca ima preljepih stvari za pročitati..
08.08.2006. (00:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Drago mi je, Andromeda, da si se javila. Možda nađeš utjehu. Ja ti to u svakom slučaju želim. Svakome je njegov križ težak, najteži. Ja u takvim situacijama odem na onkologiju ili u dom za hendikepiranu djecu. I odmah shvatim, da ima jako puno daleko težih križeva nego je moj. Hvala na posjeti.Veliki ti pozdrav šaljem!
@ Dragi Sabo@, pretpostavljam po tvom blogu, kojeg sam pregledao i po tvojim postovima koje sam pročitao (i ostavio komentar) da si ti mlad čpvjek, dečko, tamburaš. I ja sam dugo godina tamburao i razmišljao kao ti i svi mladi ljudi. Ali nikada iz moga života nije nestao Bog. Sve to može zajedno. Dapače. Zato se nadam da će riječi koje nađeš u mojim postovima pobuditi tvoje misli i dospjeti do tvoga mladenačkog veselog i nestašnog srca. Lipo te i puno pozdravljam!
08.08.2006. (12:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vidio sam ljude čiji je Križ doista povelik, pa mi je njihova životnja patnja otvorila oči. Najviše me se dojmila briga o bolesnoj djeci koja je nekim roditeljima izmijenila život iz temelja. Svatko misli da je njegov Križ najveći, pa mu treba pokazati druge koji pod njim ponosno trpe. Hvala Bogu moj je život nije tako bremenit i na tome zahvaljujem, ali se divim onima koji čak ni ne kukaju i ne naglašavaju svoje teškoće nego ponosno žive dan po dan znajući da tako mora biti i ne hule i proklinju.
09.08.2006. (08:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U svemirskim prostranstvima
i meni je moj križ pretežak
07.08.2006. (06:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U svemirskim prostranstvima
svratila sam i na tvoju stranicu Romanca mojoj Slavoniji, možda ću tu naći utjehu
07.08.2006. (07:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u ime...
kad pogledam malo oko sebe, osjećam se ko Božja miljenica, zahvalna sam na ovom križu kakvog mi je dodijelio. iako, ponekad žugam :))
07.08.2006. (07:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moje vijuge
postoji jedna slična..na početku životnog puta svi dobiju križ..i tako se jednom čovjeku učinilo da je njegov prevelik i pretežak i da drugi svoje križeve lakše nose, pa je ponekad skratio svoj..tako je sustigao druge i kada je došao na kraj životnog puta vidio je provaliju..iza provalije bio je raj..svi su stavili svoj križ preko provalije i prešli u raj, samo njegov nije mogao dohvatiti drugu stranu.. pozdrav :o)))
07.08.2006. (12:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
serbus
Ako se Slavonija može zavoljeti na daljinu, mogu reći da je volim, da zatvorenih očiju vidim kako vjetar njiše zlatna polja žita, da osjećam miris dunja i okus zrelih šljiva, a od svega više ćutim toplu dušu slavonsku, sve je to tako prisutno u ovoj igri jedinica i nula koja nas spaja, tebe, tvoje drage prijatelje, Slavoniju, čudesno. Pročitao sam nekoliko zadnjih postova i misli su naravno krenule svojim putem, a i u oko mi je izgleda nešto upalo. Pa si mislim, činim li dobro zbog ugode nagrade ili straha od kazne, jesam li uistinu dobar? Činim li dobro slobodno i iz srca, jeli to tek možda privid da me dodakao sam Bog ili mi jednostavno godi mir i spokoj lišen očekivanja i želja da mi se dobro dobrim vrati, a opet vraća se i nebrojeno više nego zaslužujem i što mi preostaje ovako zbunjenom nego tek osjećati silnu zahvalnost i pustiti ljubav da traži svoje pute do duša divnih i svijetlih, kao što je tvoja, a još i više do onih ranjenih ili ostavljenih, koje lutaju mračnim šumama izgubljenih života. Možda tek mali osmjeh, riječ naklonosti ili nježni dodir očiju, probude onaj zaboravljeni plamičak ljubavi što tinja u njima, treba li mi veće nade. I zato ne zamjeri ako ponekada naoko nepravedno zaobiđem tvoj virtualni dom, jer on je čvrst, stara dobra slavonska hrastovina, iz njega se čuje pjesma i smijeh, pucketanje drva sa ognjišta, toplo je i svjetlo, svježi kruh i kolači mirišu, a ja sam sit, i dovoljno i sam imam, i rado bi ponešto podijelio. Svaki tvoj post u meni izaziva bujicu misli i osjećaja, ali kao što rekoh još na samom početku, pri našem prvom susretu, dobro znam da to što činiš ne činiš zbog hvale i nagrada, zato te neću hvaliti, tek tvome tijelu želim zdravlje i snagu da i dalje smjelo kročiš izabranim putem, a tvojoj duši mir i ljubav. A ja, putnik namjernik, prolaznik i suputnik, ja sam te eto u srce smjestio, uz sve moje najdraže, uz molitvu za mir i spokoj, svjetlo i toplinu, usudio bi se reći ljubav. Sretan ti svaki dan moj prijatelju.
07.08.2006. (15:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
@ Dragi Dražene, dragi moj prijatelju! Vjerujem da se sve, pa i Slavoniju može zavoljeti na daljinu. Ali slika tako voljene Slavonije nije realistična. Meni moj prijatelj Mata iz Babine Grede češće “prigovori” kako pjevam o nečemu čega više nema, o Slavoniji koja više nije takova, koja je bespovratno prošla. No ja se s tom, takovom Slavonijom, pa makar ona i bila realistična, ne mirim, ne moru pomiriti jer ne želim. Zašto ja ne bih smio voljeti nešto čega nema? Zašto ja ne bih smio, kad mi je teško, u mislima odlutati u tu moju Slavoniju i nagledati se zlatnih žitnih polja, nauživati mirisa dunja i zrelih šljiva, ogrijati se na toploj duši moga paora? Ne smeta me ako me netko zbog toga proglasi sanjarom, jer takav i jesam. S tim sam se već dugo aranžirao, morao aranžirati kako ne bih poludio od jake želje I čežnje. A što to znači neka ti kaže ova moja pjesma:
TRIDESET I TRI GODIŠNJA DOBA
Nemilo tuđi ledeni vjetrovi pušu,
i mrzu mi srce, lede praznu dušu.
Trideset i tri već duge hladne zime,
mrznu se suzne oči i po njima pada inje.
Tridest i tri proljeća nisu cvala za me,
nije se miris njihov širio na ove strane.
Pod procvalom kruškom nisam ljubio dragu,
tridest i tri proljeća, nesreća odnese k vragu.
Tridest i tri ljeta me nisu grijala žarka,
i isto toliko požetih njiva, strnjaka
vidio nisam, ni miris osjetio slame.
Trideset i tri topla ljeta, ali ne za me.
Tridest i tri slavonske jeseni plodne
ne okusih šljivu s grane tako rodne.
Prođoše tridest i tri bez mene divana
trideset i tri berbe, oranja i klanja.
Tek poneki vjetar topli od druga s juga,
kratak k'o pozdrav ili riječ duga,
ugrije mi srce i dušu, otvori oči.
A onda tek jasno vidim da sam sâm u samoći.
Nadam se, dragi prijatelju moj, da ti je sada nešto jasnije što mi Slavonija znači. A ako si pročito moj prigodni post „60 svijeća“ onda si, nadam se, o meni mogao steći još jasniju sliku.
Ne ljutim se ja što mi nisi stalni gost. Drago mi je, a to i vidim, da posjećuješ blogere kojima je tvoja lijepa riječ izažla iz plemenitog ti srca, važnija, kojima liječi pokoju ranu. A što ja nastojim činiti? To isto! Pri tom se rukovodim onom svetopisamskom, da će mo odgovarati prema onome koliko smo primili.
Smiješ ti, prijatelju moj, slobodno govoriti o ljubavi. Znam da je to u današnje vrijeme malo teže, jer danas je nažalost ljubav samo sinonim putenosti. Sveti Toma Akvinski prijateljsku ljubav poistovjećuje s ljubavi prema Bogu. Njegovo poimanje ljubavi je možda još šire nego ono Pavlovo u 2. Poslanici Korinćanima, u Hvalospjevu ljubavi. A Sveti Augustin je rekao:“Ljubi i radi što hoćeš“! Tko ljubi ne može činiti ništa lošega.
Kako sam na početku ustvrdio da se Slavoniju može zavoljeti na daljinu, tako ću ustvrditi da se i čovjeka može zavoljeti na daljinu i „proglastiti“ ga prijateljem, jer za mene je prijateljstvo sveto. Zato ti ja u tom smislu, dragi moj prijatelju, evo javno, pred „cijelim svijetom“ smijem reći, da sam te također „u srce smjestio, uz sve moje najdraže“. Ja se svaku večer molim za moje mile i drage i za cijeli svijet.
Neka nam Bog i dalje daje snage za sve dane života našega, jer „Ako je Bog s nama, tko nam što može“!
Srdačno te i prijateljski iskreno pozdravljam!
07.08.2006. (16:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
serbus
Nekih ljudi više nema, a u mom su srcu možda prisutniji nego onda kada su bili živi, tako je i sa Slavonijom za koju kažu da je nema, ali dok je u tvom srcu i u tvojim mislima, tu je, živa i baš onakva kakvu pamtiš, kakvu sanjaš, o kakvoj pjevaš, kakvu voliš. Pročitao sam i „60 svijeća“ i sve ostale postove koje si objavio ovih dana, kao i novi o Jakobu pošumljivaču koji je misteriozno nestao, a jedva sam ga stigao komentirati iza drage skorpion12 :) Moj gornji komentar ovoga posta je zapravo rođendanska čestitka, ali ne samo rođendana, nego svakog tvog dana, te niske bisera božjom rukom pomilovana. Do novog susreta u riječi, u molitvi, u srcu, u ljubavi, svako ti dobro.
07.08.2006. (20:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatko grko
Sretan rođendan s malim zakašnjenjem,vrlo zanimljiv život si imao,ne znam koju drugu riječ da upotrijebim.Pročitala sam sve postove i u svakom pronašla dio sebe,ovo s križevima znam još od djetinjstva,to se uvijek doma pričalo,pozdrav i poljubac
07.08.2006. (22:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sabo@
baća iva oduševio me vaš blog...tako ste puni samopouzdanja i vjere u boga da pišete svaki dan o njemu....i stvarno iskreno od srca ima preljepih stvari za pročitati..
08.08.2006. (00:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
@ Drago mi je, Andromeda, da si se javila. Možda nađeš utjehu. Ja ti to u svakom slučaju želim. Svakome je njegov križ težak, najteži. Ja u takvim situacijama odem na onkologiju ili u dom za hendikepiranu djecu. I odmah shvatim, da ima jako puno daleko težih križeva nego je moj. Hvala na posjeti.Veliki ti pozdrav šaljem!
@ Dragi Sabo@, pretpostavljam po tvom blogu, kojeg sam pregledao i po tvojim postovima koje sam pročitao (i ostavio komentar) da si ti mlad čpvjek, dečko, tamburaš. I ja sam dugo godina tamburao i razmišljao kao ti i svi mladi ljudi. Ali nikada iz moga života nije nestao Bog. Sve to može zajedno. Dapače. Zato se nadam da će riječi koje nađeš u mojim postovima pobuditi tvoje misli i dospjeti do tvoga mladenačkog veselog i nestašnog srca. Lipo te i puno pozdravljam!
08.08.2006. (12:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novogradiščanin
Vidio sam ljude čiji je Križ doista povelik, pa mi je njihova životnja patnja otvorila oči. Najviše me se dojmila briga o bolesnoj djeci koja je nekim roditeljima izmijenila život iz temelja. Svatko misli da je njegov Križ najveći, pa mu treba pokazati druge koji pod njim ponosno trpe. Hvala Bogu moj je život nije tako bremenit i na tome zahvaljujem, ali se divim onima koji čak ni ne kukaju i ne naglašavaju svoje teškoće nego ponosno žive dan po dan znajući da tako mora biti i ne hule i proklinju.
09.08.2006. (08:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...