Stabla su naša sudbina

Od samoga početka stablo je sudbonosno vezano s čovjekom. Posezanje za zabranjenim voćem drveta spoznaje dobra i zla donijelo je čovjeku prekid s Bogom i izgon iz raja zemaljskog. Bog je čovjeku zatvorio pristup stablu života. Od toga časa mi živimo s neutaživom čežnjom za drvetom života, s onu stranu raja. Čovjekov život i čitava ljudska povijest traži plod toga drveta: ispunjeni život.

Pod jednim drvetom je počela ljudska nesreća. Pod jednim će drvetom ljudska čežnja doživjeti svoje ispunjenje.

„I pokaza mi…stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima.“
Knjiga otkrivenja 22,1

Ali i izvan raja je drvo naša sudbina. Čovjek, istjeran iz raja, živi u svijetu punom opasnosti. Drvo mu nudi prvo utočište. Grane mu nude zaštitu od divljih životinja. Lišće ga štiti od jarkoga sunca i hladne kiše, od vjetra i nevremena. Plodovi hrane glednoga. Lišće i korjenje daju snagu bolesnome. Ogrijev grije promrzloga. Stabla proizvode kisik kako bi disali i preživjeli. Stabla su u svakoj opasnosti čovjekov prijatelj i jamac njegovog životnog prostora.

Sav blagoslov i sva korist drveta, sva snaga ozdravljenja i plodovi koje nosi, sva zaštita koju nam nudi upućuje na spas, koji je za nas dobio Isus na drvu križa. Isusova patnja i smrt na drvu srama otvara nam vrata k drvu života, čiji bi plodovi mogli zasititi svu životnu glad i čije bi lišće moglo izliječiti sve rane života.

Pod jednim je drvetom počela čovjekova nesreća. Pod jednim drvetom može početi sreća našega života. Tko pod drvom križa susretne Boga, njemu će se otvoriti vrata k drvu života, otvoriti će mu se vrata vječnoga života. Stabla su naša sudbina. Sve se odlučuje na Isusu, Spasitelju, koji je za nas visio na drvu srama.

„Ta Gospodin je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti!“ Pavlova poslanica Hebrejima, 13,5

- 18:48 -

Ukupno Komentara (3)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI