Pokojni otac je bio rezbar i malim specijalnim nožićima (a ne strojno) izrađivao je od drveta (lipe i topole) figure (uglavnom životinja i svetaca) te tako zarađivao za život naše tada brojne obitelji. Imao je više umjetničke nego težačke ruke (dlanovi su imali naslage debele kože na koju više nisu mogli ni žuljevi). Rastužila me bajka o pinokiu kad sam je čuo kao dječak, no vidiš, kadkada se i ja osjećam tako. Oca više nema, a ja nemam njegovu vještinu obrade drveta zato jer me nikada nije htio učiti tome. Znam zašto. Sestre i ja smo uglavnom pozavršavali visoke škole, a da je živ tata bi se radovao što su mu unuke doktorice (što je žarko želio da ja budem). Ispalo je drugačije. U kutiji na tavanu su tatine nezavršene rezbarije. Pred kraj života volio je rezbariti križeve i likove Isusa i Marije. U drvetu je uvjek mogao vidjeti sve što je želio.
01.08.2006. (23:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Dragi moj bajo, eto još jedne paralele. Moj je otac, kako sam ga ja zvao dada, bio stolar, samouk. Iz drveta je znao napraviti sve, pa je znao raditi i tesarske poslove, ali i praviti namještaj. Sve važnije zgrade u selu: dom, školu, općinu srezao je on i u selu su ga svi poštivali. Budući je od svoje braće (a imo ih je 8!) bio najstariji (rođen 1900.godine) zajedno s pokojnim didom ih je “dizo na noge” a oni su ga, kako je to kod nas prije bilo, zvali Baća. Oženio se posljednji i to s 40 godina, jer je prije morao poženiti braću. Nažalost umro je sa 64 godine. Ja sam bio 16, i jako mi je nedostajao. Ponosan sam na moga dobroga dadu, pa sam zato uz ime i uzeo dodatak Baća, iz zahvalnosti njemu. Nije on nažalost doživio puno od moga života. I njegov je život, a time i moja mladost, bio sudbonosno povezan s drvetom kao i tvoga oca. A ja od njega, što se majstorluka tiče, nisam naučio ama baš ništa. Danas kažem: šteta!
02.08.2006. (00:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novogradiščanin
Pokojni otac je bio rezbar i malim specijalnim nožićima (a ne strojno) izrađivao je od drveta (lipe i topole) figure (uglavnom životinja i svetaca) te tako zarađivao za život naše tada brojne obitelji. Imao je više umjetničke nego težačke ruke (dlanovi su imali naslage debele kože na koju više nisu mogli ni žuljevi). Rastužila me bajka o pinokiu kad sam je čuo kao dječak, no vidiš, kadkada se i ja osjećam tako. Oca više nema, a ja nemam njegovu vještinu obrade drveta zato jer me nikada nije htio učiti tome. Znam zašto. Sestre i ja smo uglavnom pozavršavali visoke škole, a da je živ tata bi se radovao što su mu unuke doktorice (što je žarko želio da ja budem). Ispalo je drugačije. U kutiji na tavanu su tatine nezavršene rezbarije. Pred kraj života volio je rezbariti križeve i likove Isusa i Marije. U drvetu je uvjek mogao vidjeti sve što je želio.
01.08.2006. (23:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
@ Dragi moj bajo, eto još jedne paralele. Moj je otac, kako sam ga ja zvao dada, bio stolar, samouk. Iz drveta je znao napraviti sve, pa je znao raditi i tesarske poslove, ali i praviti namještaj. Sve važnije zgrade u selu: dom, školu, općinu srezao je on i u selu su ga svi poštivali. Budući je od svoje braće (a imo ih je 8!) bio najstariji (rođen 1900.godine) zajedno s pokojnim didom ih je “dizo na noge” a oni su ga, kako je to kod nas prije bilo, zvali Baća. Oženio se posljednji i to s 40 godina, jer je prije morao poženiti braću. Nažalost umro je sa 64 godine. Ja sam bio 16, i jako mi je nedostajao. Ponosan sam na moga dobroga dadu, pa sam zato uz ime i uzeo dodatak Baća, iz zahvalnosti njemu. Nije on nažalost doživio puno od moga života. I njegov je život, a time i moja mladost, bio sudbonosno povezan s drvetom kao i tvoga oca. A ja od njega, što se majstorluka tiče, nisam naučio ama baš ništa. Danas kažem: šteta!
02.08.2006. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatko grko
Gusta me post ma me još više gusta ovaj tvoj komentar.Vidi se da si dobra duša.Laka ti noć i ugodni snovi.
02.08.2006. (00:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...