31.07.2006., ponedjeljak

Komentari

Savjet onima koji se uvijek žure


Image Hosted by ImageShack.us

Slušam jučer u automobilu vijesti Hrvatskoga radija i među prvim, udarnim, o punim smještajnim kapacitetima i prepunim cestama te najavu špice tursitičke sezone za iduću nedjelju. Malo sam o tome razmišljao pa se sjetim jedne anegdote Wilhelma Buscha.

Jednoga se dana od automobilom uputio na godišnji odmor. U jednom gradiću je stao i pošao u gostionicu ručati. Gostionica je bila prilično puna. Bio je nestrpljiv i jedva dočekao da dođe konobar i da naruči jelo. I onda je opet čekao. Jelo nikako da dođe. Već je bio uzrujan, pomalo ljut. Zgrabi neke novine koje su ležale na oližnjoj stolici i u njima nađe zanimljiv članak o žurbi modernog čovjeka. Članak je završavao ovim riječima:“ Ukoliko se u 13.30 sati požurite s ručkom, već u 14.15 sati možete vašim automobilom nalatjeti u zid. Već u 14.30 sati možete biti u bolnici. Ukratko, ako se uvijek žurite na vaš će te pogreb stići na vrijeme!“

„Najprije sam se smijao“, kaže Busch, „ali tada sam počeo osjećati smrtnu ozbiljnost“. Na naš će mo pogreb svakako doći na vrijeme. Ne moramo se žuriti, jer bez nas nema našega sprovoda. Smrt će nas obići. I na sud Božji, poslije smrti, će mo u svakom slučaju stići na vrijeme. Dakle što se vremena tiče nema problema.S njim će mo izaći na kraj. Ali ima jedno još važnije pitanje: da li će mo sa smrću i sudom Božjim izaći na kraj?

I odjednom se više nikuda nisam žurio. Odjednom mi je postalo jasnim: Za čovjeka nema važnije brige od ove: kako izaći na kraj sa smrću i sudom Božjim? Kako ću umrijeti blaženo i proći na sudu Božjem?“

Svi ljudi koji se vječno žure trebaju si za ovo pitanje ostaviti dosta vremena. Može biti sretan onaj koji zna odgovor. Odgovor je jedno jedino ime: Isus! Isus koji je za nas ljude – one koji se uvijek žure i nikada nemaju vremena – umro na križu može nas spasiti u smrti i sudu Božjem. Stanimo zato s našom vječnom žurbom. Uzmimo si vremena kako bi našli Isusa i život!

Neka nam je svima sretan put!

- 00:44 -

Ukupno Komentara (12)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008