Marketing
Savjet onima koji se uvijek žure
Slušam jučer u automobilu vijesti Hrvatskoga radija i među prvim, udarnim, o punim smještajnim kapacitetima i prepunim cestama te najavu špice tursitičke sezone za iduću nedjelju. Malo sam o tome razmišljao pa se sjetim jedne anegdote Wilhelma Buscha.
Jednoga se dana od automobilom uputio na godišnji odmor. U jednom gradiću je stao i pošao u gostionicu ručati. Gostionica je bila prilično puna. Bio je nestrpljiv i jedva dočekao da dođe konobar i da naruči jelo. I onda je opet čekao. Jelo nikako da dođe. Već je bio uzrujan, pomalo ljut. Zgrabi neke novine koje su ležale na oližnjoj stolici i u njima nađe zanimljiv članak o žurbi modernog čovjeka. Članak je završavao ovim riječima:“ Ukoliko se u 13.30 sati požurite s ručkom, već u 14.15 sati možete vašim automobilom nalatjeti u zid. Već u 14.30 sati možete biti u bolnici. Ukratko, ako se uvijek žurite na vaš će te pogreb stići na vrijeme!“
„Najprije sam se smijao“, kaže Busch, „ali tada sam počeo osjećati smrtnu ozbiljnost“. Na naš će mo pogreb svakako doći na vrijeme. Ne moramo se žuriti, jer bez nas nema našega sprovoda. Smrt će nas obići. I na sud Božji, poslije smrti, će mo u svakom slučaju stići na vrijeme. Dakle što se vremena tiče nema problema.S njim će mo izaći na kraj. Ali ima jedno još važnije pitanje: da li će mo sa smrću i sudom Božjim izaći na kraj?
I odjednom se više nikuda nisam žurio. Odjednom mi je postalo jasnim: Za čovjeka nema važnije brige od ove: kako izaći na kraj sa smrću i sudom Božjim? Kako ću umrijeti blaženo i proći na sudu Božjem?“
Svi ljudi koji se vječno žure trebaju si za ovo pitanje ostaviti dosta vremena. Može biti sretan onaj koji zna odgovor. Odgovor je jedno jedino ime: Isus! Isus koji je za nas ljude – one koji se uvijek žure i nikada nemaju vremena – umro na križu može nas spasiti u smrti i sudu Božjem. Stanimo zato s našom vječnom žurbom. Uzmimo si vremena kako bi našli Isusa i život!
Neka nam je svima sretan put!
Post je objavljen 31.07.2006. u 00:44 sati.