
Jednom jedan židovski rabi zamoli Boga da smije vidjeti raj i pakao. Bog mu dopusti i dade mu proroka Iliju za vodiča. Ilija rabija najprije odvede u jednu veliku prostoriju gdje je na sredini iznad vatre visio lonac s izvrsnim jelom. Okolo su sjedili ljudi s velikim žlicama i jeli iz toga lonca. Ali svi ti ljudi bili su blijedi, mršavi i izgledali su jako lošo. Njihove su žlice bile predugačke tako da ih nisu mogli prinijeti ustima i jesti.
Kada su rabi i Ilija izašli rabi ga upita, kakvo je to čudno mjesto. To je bio pakao.
Ilija ga sada odvede u jednu drugu veliku prostoriju koja je izgledala potpuno isto kao i prva. I u njoj je na sredini bila vatra na kojoj se nalazilo ukusno jelo. Oko vatre su sjedili ljudi s velikim žlicama u rukama. Ali ovi su ljudi bili dobro uhranjeni, zdravi i sretni. Oni sa svojim velikim žlicama nisu pokušavali jesti sami , nego su hranili jedan drugoga. U toj je prostoriji bio raj!
„Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti! Ondje Jahve daje svoj blagoslov i život dovijeka.
(Psalam 133,1.3)
|