Komentari

bacaiva.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • serbus

    Znam da ne mariš previše za pohvale, ali tvoj blog mi je već duže vrijeme kao oaza usred pustinje. Ova priča potvrđuje tu već davno donesenu ocjenu tj. zaključak. Uglavnom se nema što puno dodati na tvoje postove, mogu ti samo poslati srdačan pozdrav i podržati tvoj zaista hvale vrijedan trud za koji sam siguran da dolazi iz srca čista i nadasve dobra. Hvala ti i svako dobro ti želim.

    avatar

    26.07.2006. (21:06)    -   -   -   -  

  • moje vijuge

    evo da se javim..puno se lakše živi i čovjek bude zadovoljniji ako daje i prima..ovaj svijet profita nameće pravila koja meni ne idu pod kapu pa se ponekad osjećam kao bijela vrana..bojim se samo da li ću uspjeti klincima usaditi prave vrijednosti..naravno da me zanima Vaš roman, pa ako Vam nije problem poslati na ljubica4you@yahoo.com, bit će mi drago pročitati nešto naše..inače sam rodom iz Andrijaševaca (moglo bi se reći - blizu smo)..laku noć Vam želim iz ravne Slavonije :))

    avatar

    27.07.2006. (00:21)    -   -   -   -  

  • još sanjam

    dragi baća iva, već sam čula tu priču i svaki me puta iznenadi......tako mala razlika, a toliko bitna.....sjetimo li se toga u životu!? samo malo je potrebno da bi se pakao pretvorio u raj.........misliti na druge! Lijep ti pozdrav iz užarene Slavonije i veeeeelika pusa : )))****

    avatar

    27.07.2006. (08:37)    -   -   -   -  

  • mama44

    ...dakle ovako: kažu, barem kažu, da je čovjek misaono biće.Znači, on razmišlja.Navodno.Ali ja baš više ne vjerujem previše u to.Jer, kao prvo, uključiti mozak nije bolna operacija, samo je treba potaknuti.Pa kad bi svi samo malo uključili mozak, pogledali oko sebe i pokušali napraviti suprotno od onoga što radimo, zemlja bi zbilja bila raj.Ovako...preostaje nam da uživamo u tvojim riječima..Pozdravlja te kuhana mama...:))

    avatar

    27.07.2006. (09:01)    -   -   -   -  

  • mama44

    ...i još nešto...moja Mia, moja 19-godišnjakinja, čudna je biljčica od rođenja...uvijek je imala urođeni smisao za samozatajno pomaganje ljudima oko sebe, već kao dijete u vrtiću....sa vjerom je na TI, ima u sebi nešto, očito također usađeno, urođeno, meni neobjašnjivo, jer odgojem to nije dobila, mislim da zapravo ona mene na neki način odgaja...upisala je socijalni rad u Zagrebu pri Pravnom, sretna je neizmjerno...i kad vidim Tvoje postove, Tvoja razmišljanja, način na koji s lakoćom objašnjavaš stvari o životu, prepoznajem mnoge sličnosti između Tebe i moje kćeri...i vjeruj mi da sam sretna. Shvatit ćeš o čemu pričam...:))

    avatar

    27.07.2006. (09:05)    -   -   -   -  

  • dva

    da, iz iste situacije može nastati i raj i pakao..zavisi od pristupa..pozdravčić dagi Baća :))

    avatar

    27.07.2006. (12:56)    -   -   -   -  

  • varosanka

    Lijepo mi je navratiti na tvoj blog,malo me na cas ohrabri i da snage.Sinoc sam sjedila na pragu kuce i mislila kako ne mogu vise ovdje dalje,umorna sam od svega,mada znam da imam
    razloga i to puno da se borim,samo imam osjecaj da ovaj zivot ovdje nije vrijedan nicega.
    Previse je odricanja koje prolazimo,samo se molim Bogu da izdrzim,da me moja pamet ne napusti,jer mi svakakove misli prolaze glavom.Saljem ti topli i iskreni pozdrav!

    avatar

    27.07.2006. (14:51)    -   -   -   -  

  • baca iva

    @Hvala ti, dragi Serbus na lijepim riječima koje će mi sigurno biti poticaj za daljnje pisanje na ovakve teme, koje su, čini mi se upravo danas, više nego potrebne. Srdačno te pozdravljam!

    @Draga moja Slavonko, susjedo moja iz Andrijaševaca, to što se ponekad osjećaš kao bijela vrana zato što ne želiš da svijet profita ne bude tvoj svijet, ne treba te smatati. Tvoji će klinci najbolju pouku dobiti gledajući kako ti živiš. Djeca vole kongruentne roditelje, one koji žive ono što govore. Zbog toga se neboj za njih. Jasno da su danas izazovi za mlade generacije izvan roditeljske kuće veliki, ali ako djeca u roditelje imaju povjerenje, ako im mogu doći sa svakim pitanjem i svakim problemom, onda ne vidim da bi mogli dospjeti na krivi put. Puno te i lipo, nako široko slavonski, ta šokački pozdravljam!

    @ Draga Mimoza istina je da čovjek treba malo da bude sretan, samo malo „da bi se pakao pretvorio u raj“. Uzvraćam ti lijepim pozdravom, koji će možda za koji stupanj osvježiti „užarenu Slavoniju“. I naravno veeeeeeeeeeeeeliku ti pusu šaljem!

    @ Draga moja „kuhana“ mama44, naoko bi trebalo biti jednostavno „uključiti mozak, pogledati oko sebe i pokušati napraviti suprotno od onoga što radimo“ kako bi nam bilo bolje. A očito da nije. Ja mislim da mi u ovoj svakodnevnoj trci i utrci za što više materijalnoga, uopće nismo kadri doći na take misli. Želja, ta usudim se reći nagon, za gomilanje materijalnih dobara (od kojih puno niti ne trebamo) u nama ubija svaku mogućnost za razmišljanje o nečemu što nije u sferi materijalnoga. Znaš i sama koliko ljudi rade, koliko su muče samo da si materijom poboljšaju društveni status. Na ovo ja mogu reći: jadno društvo, jadan status!

    Pa draga moja, tvoja će Mia biti moja kolegica! Nije ona bez veze upisala socijalni rad. Premda se danas u sekularnoj državi kao što bi trebala biti Hrvatska, od socijalnih radnika ne zahtjeva vjera, ja tvrdim, da socijalni radnici, koji motivaciju za svoj rad ne crpe iz titule i plaće nego iz vjerske slike čovjeka kao bića stvorenog od Boga, dakle u bratu čovjeku, imaju jedan drugačiji pristup klijentu, čovjeku općenito, od onih čistih humanista ili pak nevjernika. Tvoja kćerka ima najbolje predispozicije da je kasnije ljudi cijene, jer će ona ljude drugačije cijeniti. A što misliš zbog čega sam se ja nakon studija teologije odlučio za socijalni rad kojega evo radim već 32 godine? Drago mi je da vidiš paralele između Mie i mene. To me diči! Nije ovo floskula. Ja se posebno veselim kad jedno tako mlado stvorenje u jednom tako materijaliziranom svijetu izabere prave prioritete. A moram ti reći i ovo: nije to došlo samo tako. Imaš i ti udjela u tome, premda tako samozatajno niječeš. Ako Mia ima „urođeni smisao za samozatajno pomaganje ljudima“ onda je to genetski poprimila od tebe. Zbog toga imaš itekako razloga biti sretna. I ja se radujem tvojoj sreći! A Sveto pismo kaže.“Podijeljena sreća je dvostruka!“ Srdačno pozdravljam tebe i moju buduću kolegicu!

    @Draga dva, hvala na javljanju. Pristup je važan i zahtjeva zrelo razmišljanje. Ja tebi šaljem veeeeeeeeeeeeeeeeliki pozdrav!

    @ Draga moja Vranovko to je nažalost normalno da nam ponestane snage, da želimo sve poslati u vražju mater. Vjeruj mi, znam što govorim. I ja evo već punih 36 godina živim u tuđini a sama si mogla vidjeti koliko zbog toga patim. Ali moramo biti razboriti. Želje su jedno, a mogućnosti drugo. Zato se uzdaj u Boga, jer tko će nam drugi pomoći? Drago mi je da te moje riječi načas ohrabre i osnaže. Hvala ti! I ja tebi šaljem iskreni pozdrav sa željom da prebrodiš sve životne krize. Biće, pomoći će Bog!

    avatar

    27.07.2006. (16:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...