30.05.2006., utorak

Komentari

BUDI TU GDJE JESI

Image Hosted by ImageShack.us

Kierkegaard* u jednoj bajci priča o ljiljanu koji je bezbrižno rastao na usamljenom mjestu i sav sretan cvao i širio prekrasan miris. Jednoga dana dođe ga posjetiti jedna mala ptica. Narednoga dana ptica opet dođe, pa tako nekoliko dana, dok se ljiljan nije zaljubio u pticu, jer je ptica bila veoma živahna i vesela. Ali ova je ptica bila loša. Ispriča ljiljanu o drugim prekrasnim ljiljanima koji cvatu negdje drugdje gdje im se ljudi dive i obasipaju najboljim pohvalama.

Ljiljan se poslije ove priče zabrinuo i počeo razmišljati o sebi. Što dalje sve si je više umišljao kako je na krivom mjestu i poželio rasti pod kraljevskom krunom, u carskom perivoju, o čemu mu je pričala ptica. Jednoga dana ljiljan zamoli pticu da ga u kljunu odnese do toga drugoga cvijeća koje je tako divno. Ptica mu ispuni želju. Kljunom opkopa zemlju oko ljiljana, isčupa ga i pod krilom ponese. Htjela ga je odnijeti tamo gdje će u boljem društvu biti prekrasan ljiljan. Ali na putu ljiljan usahne. Kierkegaard završava svoju bajku:“Da je ljiljan bio zadovoljan svojim mjestom, i ostao tamo gdje ga je stvorio Bog, ostao bi i dalje prekrasan mirisni ljiljan.“

Priča ovaj veliki teolog i dalje, no ja ću se zadovoljiti ovime. Danas nekako imam grižnju savjesti prema mojim dragim blogericama. Imam osjećaj da sam pogriješio s onim jučerašnjim receptom. Možda sam i ja, kao i ovaj ljiljan (oprostite mi na drskosti uspoređivanja s cvijetom uopće, a posebno s jednim tako prekrasnim i mirisnim) htio biti u „boljem društvu“, premda mi to, pišući onaj post, uopće nije bilo na umu. Neznam koja je to “ptica“ bila koja me je na to nagovorila, koja me je isčupala i ponijela na put na kojem sam očito usahnuo. Jedino se nadam da neću doživjeti sudbinu ljiljana iz bajke. Rado ću se pomiriti s mojim dosadašnjim mjestom i tu gdje jesam pokušati otvariti sav moj skromni cvat i ne širiti smrad. I nikada me niti jedna ptica, pa makar to bila i mudra sova, neće više uspjeti nagovoriti napustiti moje mjesto zbog nekakve prolazne slave. A svaki, pa i najljepši cvijet, jednoga dana mora usahnuti. Toga sam itekako svjestan!


*Sören Kierkegaard (1813 bis 1855)

Sören Kirkegaard je rođen 5. svibnja 1813. godine kao sedmo dijete bogatog trgovca u Kopenhagenu. 1830. godine počima studirati teologiju koju završava 1841. promocijom.
Sa samo 42 godine, na vrhuncu svoje stvaralačke snage, Kierkegaard pada u Kopenhagenu na ulici i umire kratko poslije toga 11.11.1855. godine. On je preteča egzistencijalizma i dijalektičke teologije. Protivio se službenom kršćanstvu svojega vremena i vjerovao, da se pravo, istinito, autentično kršćanstvo tek treba živjeti.
Naučavao je da je bitak significiran usamljenim bespomoćnim položajem čovjekovim prema Bogu, kojeg se ne može spoznati intelektualno. Čovjekova sloboda volje i odluke je izvor straha, koji konačno vodi u očaj.

- 00:27 -

Ukupno Komentara (18)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008