babaipo

petak, 10.08.2007.

da vama baba nekaj veli - o prevari

nitko nije cijepljen od osuđivanja drugih, ali oprezno sa time, svakog sudiju život lako posjedne na optuženičku klupu. mislim da nema nevinih, samo onih koji lažu (sebe, druge) i onih koji govore i/ili žele reći iskreno.

ukrast ću za ovu priliku neke prelijepe stihove koji su prava filozofija života i odnosa između žena i muškaraca.

tko te ima taj te nema
tko te nema taj te sanja
tko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš

zamislim samo koliko je mogućih likova u ovo malo riječi. muž, žena, ljubavnica, ljubavnik.
ima li muž ženu ili žena muža, onim listom papira sa nekoliko potpisa, ako on nema mjesto u njenom srcu ili ako ona nema mjesta u njegovom srcu? sanja ljubavnika žena što ga voli i ljubavnik sanja onu koju voli, a s kojima nisu i vole ih više od sebe, više od života, a zna li itko od nas sasvim točno tko to nas zapravo istinski ovog časa voli?

gdje počinju i gdje prestaju magloviti predjeli emocija i strasti?
kada se to i čime uvjetovano desi ono što "ne pita i ne bira i udara kada se čovjek tome najmanje nada"?

nisam toliko pametna da bih sebi ili vama odgovorila na sva ova pitanja niti želim sebe ili vas odvlačiti u teška razmišljanja.
svaki je čovjek, svaka žena, svaka ljubav i svaka strast, jedna knjiga jedinstvena i neponovljiva.
ono što je meni prihvatljivo i u što vjerujem, ne mora biti tako niti jednoj drugoj ženi na svijetu.

gruba istina glasi: bila sam prevarena i oprostila sam, prevarila sam i bilo mi je oprošteno.

kada sam bila prevarena nisam to doznala iz treće ruke nego mi je rekao u oči. stavio mi je sebe na raspolaganje da činim što želim. ostanem ili odem. dvojbe nije bilo. progutala sam svoj ponos i bol i ostala. previše sam voljela da bih otišla. prevara jest boljela, ali pomisao na rastanak još i više. kleo se u svoju ljubav, teško je bilo u to vjerovati. kako možeš biti s nekom drugom, ako mene tako silno voliš?

kada sam prevarila, a to nije bilo vraćanje milog za drago jer moja je bol prošla, a ljubav je ostala isto jaka, nisam dozvolila da to čuje iz treće ruke nego mu rekla u oči. stavila mu sebe na raspolaganje da čini što želi. ostane ili ode. dvojbe nije bilo. progutao je svoj ponos i bol i ostao. previše je volio da bi otišao. prevara jest boljela, ali pomisao na rastanak još i više. klela sam mu se u svoju ljubav, teško mu je u to bilo vjerovati. kako možeš biti s nekim drugim, ako mene tako silno voliš?

nismo smo to učinili da bi namjerno jedno drugog povrijedili.
maglovita su ta područja gdje caruje strast i teško se nalazi granica gdje počinju ili prestaju emocije.
bol ju ipak nepogrešivo iscrta i obilježi. objest kad se ima sve. glad za pogačom preko kruha.
čovjek snuje, a život kuje. glupa je izjava "desilo se", ali dešava se, krvavi smo svi ispod kože i nismo sveci. valjda smo bili toliko sretni da smo oslijepili od siline svjetlosti poletjeli prema svuda pa kao da nam se baš i trebala dogoditi takva havarija poput kušnje i plamena koji će nas ili ispržiti ili prekaliti.
bol nam je pokazala koliko se volimo i koliko jedno bez drugoga ne možemo i ne želimo ni pokušati spoznati kako bi bilo živjeti tako. paradoksalno, ali životno istinito.

u času dok sam varala ja njega, spoznala sam istinitost i njegovih riječi i iskrenost emocija o kojima je pričao. spoznala sam da me voli isto kao što me volio dok je on varao mene jer voljela sam i ja njega čitavo to vrijeme.

čovjeku je zabranjeno voće najslađe sve dok ga ne okusi, a onda gorčina ostaje daleko duže nego je kušanje trajalo.

možda sam u očima nekih glupa. možda je moje praštanje bio čin slabosti i nemoći više nego ljubavi. osude nije bilo jer ne mogu osuđivati ono što ne razumijem, a tada nisam mogla to razumjeti. osudi nema mjesta pogotovo nakon spoznaje jer sada čak i nemam prava osuđivati, prvo bih onda trebala osuditi sebe. možda je baš zato bilo i meni oprošteno i možda mi baš zato i nije bilo suđeno. bitna sam ja, bitan je on. osude drugih me na zanimaju. licemjeri će baciti kamen. oni koji vole mene/njega, možda iako ne razumiju, osuđivati se neće usuditi jer nitko ne zna kada će i njih život odvesti u maglovite predjele ili im trake magle unijeti u živote.

ima žena koje će kategorički reći - nema oprosta i nema povratka makar i pod cijenu svoje moguće sreće. ima muškaraca koji će kategorički reći - nema oprosta i nema povratka makar i pod cijenu svoje moguće sreće. za otići ili ostati treba jednako puno hrabrosti za suočavanje sa svime što slijedi iza bilo koje od te dvije teške odluke. slušati svoje srce - definitivno, ono ipak najbolje zna, rijetko kada griješi, samo treba slušati ono što zaista govori, a ne čuti ono što bi mi željeli.

da nije vrijedilo ne bi opstalo. da nije bilo vrijedno borbe ne bi se odlučili boriti i izborili. oboje možda u očima drugih glupi, ali oboje zajedno sretni. nije me briga za sve one u čijim sam očima od jadnice koja prašta postala drolja koja vara. nije me briga za sve one u čijim je očima od kurviša (neki to zovu i frajer) postao rogonja. za sve me njih nije briga jer će se život pobrinuti i iskovati njihove snove. naučili smo na iskustvu boli vlastite kože.

odlaze i ostavljaju oni koji znaju kako. mi nismo to znali.

živite i sudite kako želite.

ja se svoje istine, svoje ljubavi, boli, ali i grijeha ne sramim.

znam da život svakog sudiju lakoćom posjedne na optuženičku klupu.


p.s.
isprovocirana postom objavljenom na današnjoj naslovnici

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv