Dnevnik jedne babe
Maškare? Ja tebi, pa ti meni...
Stoljetno poravnanje planeta je prošlo.
Nismo ga vidjeli u oblacima...
Pa...
Prvo pravo proljetno sunčanje i slani vjetar...
skoro sam napisala "u kosi"... upss.
I miris ljubičica,
i dobra kava,
i dobro društvo.
Klinci kreću na svoje slatke maškarice...
Bilo je mirno, dobro i onako kako bismo da je svaki dan.
Ružne vijesti blijede na rubu pameti...
Sad opušteno otpuštam sve zahebe prošloga tjedna.
Samo jedno doista ne znam kako i kada otpustiti.
Rekli bi - nadoće...
Nadam se...
Prvi je put to riješila koja stotica kilometara među nama,
pa smo izbjegli temu i život je krenuo dalje...
Dakle, nismo riješili, već nestali...
A sad...
Cijenim te zbog iskrenosti, poštenja i nesebičnosti.
Ponekad ti se divim.
Možda te i ne zaslužujem...
Al sad ne vidiš koliko silno griješiš smatrajući to nešto o tim nekima.
Pobrkali ti se lončići.
Staješ uz nešto jaako loše
govoreći, dokazujući kako je to dobro;
ne prihvaćaš valjane argumente i
tvoje je dokazivanje posve nelogično...
Nije prvi put da se ne slažemo.
To nam je uvijek bilo ok - slažemo se da se ne slažemo,
ali se poštujemo i volimo.
Nikad nećemo ovako:
https://youtu.be/y25stK5ymlA?si=YmDer6ajCVuMEU-s
A izbjegli smo i ovo:
https://youtu.be/JgffRW1fKDk?si=txQsNM46jiaGoJKG
No, nešto je drugačije.
Možda se više ne volimo...
Oznake: maškare
02.03.2025. u 14:37 | 9 Komentara | Print | # | ^
