Dnevnik jedne babe
Ukazanje? Tko se nije skrio, magarac je bio...
Omiljena igra balkanskih političara je Tko se nije skrio... Ma ni to ne igraju pošteno.
Prvo pobignu, tj. sakriju se, pa se brzo otkriju, i nije fer.
Razbijaju čar te igre; pokvare ti brate igru i belje se - nu me nu me, ka npr. Mamić...
Trenutno gosn Dodig od Ripablik Litl Srbistan relativno pošteno igra. Skriva se, a relativno je jer se javlja - "Stigao sam". Ma šta se javljaš, uf?
Šta misliš da si Isus i da te već dvi iljade godin čekamo?
Slijedi li ukazanije?
E sad mi tražimo:
1. Sakrija se u onu svoju potleušicu sa samo 5 bazena, šmrče kokain i plače?
2. Kod ujne na selu kopa u znoju lica svog i psuje na poljski WC?
3. Kod nekog prike pricidnika ždere kobaje iako mu je od toga zlo?
4. Kod Putlera lovi s njime međede i cipa drva. Oči mu iskočile?
6. S Cecon il Karleušon na tulumu i rade "ono".
7. S Bašarom al-Nasadom trusi votku ispod zlatnog stola?
8. Sluša, jadan ne bio, Vučkove hihološke drame, mrzi parizer i misli obro sam bostan?
9. Meditira i upija sunce sa svojim sponzorušom na Kajmak otocima: he, dobro sam obro ove krave, nakeso se ja, taman za sto godina samoće s ćevapima... ko je jamio je njamio? (E, da je babinoga kajmaka, kažen, ja;)
10. Iša je u hihijatra: Njetanjak mu je reka da se više neće igrat s njin i opalija mu plesku pa sad pati od trauma iz ditinjstva?
Nu, a ko je u toj igri ovđekarce magarac?
PS
Tičica mi javlja da je dobro i zdravo, samo je malo mamuran nakon koncerta od Lošmi Pande ;)
***Čiji je ovo krevet?
G. Božinoviću: Split nije siguran grad
Dakle, pljačka banke, pucnjava, pogibija. A nije američki akcijski.
U tome hororu svjedoci su i ljudi koje poznaješ, koje često susrećeš. Fala bogu živi!
Strava.
Bili smo iza ugla, u zatvorenome, posve nesvjesni da se nešto događa. Sigurni.
Došla prijateljica, od iza tog horor ugla, blijeda ko krpa, u potpunom šoku...
Zove nas prijatelj jesmo li dobro...
Jesmo...
Pitam se kako li će ta mlada policajka živjeti dalje sa sviješću da je oduzela jedan život, a ništa kriva nije...
Tamo gdje živim i radim u zadnjih se nekoliko godina, uz sud, policiju, vrtić, poštu, školu, pucalo i upucalo nekoliko ljudi...
Poznajem obitelj koja je ni kriva ni dužna preživjela tragediju, okrznuta posljedicama jednog takvog suludog pohoda...
G. Božinović:
"Sve se ovo događa oko podne, kad ljudi cirkuliraju, i upravo je njihova profesionalnost zaslužna za činjenicu da nitko od građana nije ozlijeđen." (Ustvrdio je ministar, dodavši da je Split siguran grad.)
Svaka čast mladim policajkama, ali Split je BIO siguran grad. Odavno nije. Koje je mjesto uopće sigurno u ovim divljačkim vremenima?
U Slavoniji opet poplave, na Tajlandu potresi...
Zagrlimo svoje čvrsto... sebična sam...
Oznake: Božinović
28.03.2025. u 15:47 | 25 Komentara | Print | # | ^Terapija kod Lebowskog za prođekte na štiti
Danas smo opet počeli na "tribali bi" i "prođekti".
Big Lebowski
Popularno je zinit i to nazvat prođekton za upis u popis prođekata za napredovanje.
Trle oni i brle o prođektima, i sisaju lovu, i putuju - a njizih 5 zajedno znaju 5 riči engleskoga i kod g. Ceruma su napredovale u srebrnu ligu iz hrvatskoga na Duoligu.
Redovito na meetizima, oliti sastancima, razlažu, obrazlažu, rastežu, pritežu i natežu toplu vodu.
Šefika od firme cvita.
Svakoga dana sve više napredujemo.
Uskoro će stići neki dnovinarčić - uhljeb - od ćaćine tetke šogija netjaka prike sin,
pa ćemo imat još prezentejšn i prođekšn...
I love (ne jubavi).
Ja prst u uho i mislin o onoj super noveli od R. Marinkovića: "Benito Floda von Reltih"...
Šefika ko Floda,
tko je Benito,
a jel u toj noveli , na toj hihijatriji, onaj šta stalno ponavlja Urugvaj - Paragvaj?
Da se ja sad javin za rič i počmen "Urugvaj -Paragvaj", bilo bi to produktivnije i korisnije od ovoga...
A tu je i ona šta se neki dan srušila, i daj vode i cukra, pa hitna, i eto štitnjača proradila.
Tribala bi bit na misecu bolovanja. Žaj mi je!
Ma, uzalud vam trud svirači: na papiru napredovanje, a štita radi prekovremeno...
Trebao bi to biti vejkup poziv ma da ne bi prođekt pobiga...
Pitaju me: a šta ti tamo tipkaš i ne slušaš.
Ma pišen svoj novi prođekt, ma ste me inspirirali.
Bravo!
Dakle: tribali bi...?
Lupocet i ona
Lupocet i ja (Stara sređena smokva i reklama za Lupocet: "Boli li vas?" :)))
Jedna stara dama (u najboljim godinama), sređena za izlazak. Oko nje mlađarija šara...
S reklame je pitaju boli li je i nude joj Lupocet. Mislim da ih ne šljivi... ;)
Opet protežem svoje umorno korijenje i granje.
Ko moja stara nješpula.
Zijevam ko medo iza sna.
Kukuljicu presvlačim u blistava krilca.
Opet sam mlada.
Cvrkućem od radosti ko ludo pile.
Kukam ko jadni Kalimero.
Posve sam patetična.
Grgoljim nježno - ko zeko i potočić ;)
Cmoljava
Cvrljugava
Drska i derem ko tri marčane bure
Na Dubcu.
I umilni sam mačić,
i bambi
i nestašna vidra.
I zločesta cura.
Teglim slamčice budućnosti
ko mravica.
Žmirkam i budim se ko merkat
i njuška mi s guštom tone na jastuku dok dan guši zimsku noć.
U meni šume šuma-rijeka-more.
Tamo je moj zen
Sanja didov vinograd
Ležanje na brijegu
U višnjiku
Oko mene divlje jagode
Dida nosi krčag s vodom iz potoka...
Štrajk u OŠ "Alan Ford" - jer 2 + 2 = 22
Bez zabune i trunka ironije ili sarkazma - podržavam štrajk prosvjetara...
Gdje bih bila bez svojeg dobroga uče i još dobrih uči... I one loše su me puno naučile - kako izdurati... ;)))
Svakako podržavam štrajk prosvjetara, i liječnika svake prakse, i fizioterapeuta (nastavi niz). Ne da mi se obrazlagati nešto vrlo jednostavno: bez dobre škole i bolnice nema života.
No, sve nabrojano (nastavi niz) - materijalno, i nadasve duhovno, treba preporoditi. Nama treba novi narodni sveopći preporod.
I preporod sindikata Preporod i ostalih sindikata jer mi se čini da je naše opće štrajkačko pravilo:
"Alane, njih je dvojica, a mi smo sami!”
Naime, profe štrajkaju neujedinjeno. Čini se i liječnici tako.
Kao pod vodstvom broja 1 iz Alana Forda: "Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti!"
A sad ozbiljno, najozbiljnije kažem:
1. Što je spasilo Finsku?
Ne tako davno, bila je to jedna vrlo siromašna zemlja koja to više nije. Danas ne cjeta cvijeće ni u čije preduzeće, ali ti su Finci shvatili da je "pravo obrazovanje ključ napretka" (kaže izvjesna sociologinja Jallinoja) koja ističe: "Od stjecanja neovisnosti, gotovo trećina finskih državnih čelnika dolazila je iz redova sveučilišnih profesora. Oni su oblikovali Finsku kao zemlju kakva je danas."
2. Što je s učama 2024. u Velikoj Britaniji?
"Sve veći broj nastavnika i učitelja u Velikoj Britaniji napušta tu profesiju i samo u posljednjih godinu dana oko 40.000 prosvjetnih radnika napustilo je državne škole."
3. Što s američkima?
"Sjedinjene Države suočavaju se sa značajnim nedostatkom nastavnika u javnim školama, krizom koja se pogoršala od 2020. Više od pola milijuna nastavnika napustilo je profesiju od početka 2020. godine..."
Nema frke: neka dicu uči umitna inteligencija do umitanja????
(PS
Od glagola umitati, gnjaviti nastala je imenica umitnik? ;)
A sad dokaz da je 2 + 2 = 22, jer su me u školi naučili argumentirano iznositi činjenice... :)))
2 + 2 = 22
Mrkomir u kupusu
Mrkomir u kupusu
Proljetno čišćenje odlična je metoda prozračivanja mozga. I tako sam pomela skale, itd. Pa u vrtu, itd.
Teže je s nekim psiho-zdravstveno-fantastičnim budalaštinama - vlastitim i tuđim: pogotovo kad navale zajedno... Glava mi je odjednom u kupusu...
I onda malo srks kavice i luks u koji portal: bolje da nisam...
Npr. gospon patuljak Orban bi zabranilo Povorku ponosa raznih zajednica...
Ili: Marko Bošnjak od Dore je gej...
Baš me briga tko s kim spava... A i za tog Marka nisam imala info potrebu. Ne moraš ništa pratiti jer sve ćeš čuti u prolazu - i šta triba i šta ne triba. Šta me briga šta je izaša iz ormara kad mu je pisma zločesta, a furanje na prošli Eurosong blesavo...
Pa možemo li malo, konačno, odahnuti od gej, strejt, ustaša, četnik, livo, desno i preseliti se u 21. stoljeće pa priko ravnozemljaškaga ruba majčice Zemlje lansirati odheb svim tim zločestim, bezveznim patuljcima koji pojma nemaju.
E.
Da prostite:
L. Allen: "Fu*k you very very much"
Bure baruta: Ćaci oće ućiti...
A taman smo se spremili za jedan miran, simple life meditation, vikend... (Ka da ne sidimo na buretu baruta.)
Južina izluđuje babe pa je sinoć babicu tribalo odvest u kasnu šetnju, ka pasa, *bt...
A nigdi ni pasa, osim mene, i osim u dvi tri ulice di su mladi na tancibanu u kafiću... Isprid njega kripe se s amburgerin i picaman dok oko njizi lepršaju romantično škovace od jedila...
Lipo in je - i neka je... Vrime in je za uživanciju - po njiovon izboru.
Jesu li oni oni šta oće ućiti ili učiti, džaci ili ćaci, onako nesvjesni bureta baruta?
Dotle se u Srbistanu razvijao crveni tepih za one što žele učiti, izbušile gume traktorima i zabranilo hraniti one što žele ućiti...
U Ripablik Mali Srbistan Dodiga Ćuva carska garda bolje od traktora s probušenim gumama.
In Hrvatistan štrajkaju doturi, usridu će i oni šta uče ili uće one šta to vole...;)
Nije čudno da je premijera strefil herc - svima sve najbolje želin, pa i njizin!
Ja se tu ka šprdan, ma... Uf, straj me za onu dicu u Srbistanu... straj me za svu našu dicu...
Jer su sva dica svita naša!
Ma bi nekako da povedu... Samo malo...
Ne na tancaban u Čvrljevo...
(PS - s Indexa:
"Ćaci u školu"
Početak priče vezan je uz grafit "Ćaci u školu", koji se pojavio 22. siječnja 2025. na ulazu u Gimnaziju Jovan Jovanović Zmaj u Novom Sadu, usred prosvjeda protiv vlasti Aleksandra Vučića nakon tragedije s nadstrešnicom željezničke stanice. Crvenom bojom ispisan natpis trebao je glasiti "Đaci u školu" na ćirilici, ali je autor pogriješio, zamijenivši slovo Đ () slovom Ć ( ).")
Sviraj jednu ljubavnu...
Dobri, bolji, najbolji
Gledam je kako sjedi uz njegovu bolesničku postelju.
Sretni su. On je preživio. Mogu još dugo i sretno živjeti.
Nisu uvijek sretni, al sad su i bit će...
Taljigaju ponekad ko dva vola u plugu:
supatnici, supružnici,
susretnici, suljubnici...
Gledam ih i sretna sam jer su dobro, bolje i najbolje.
I ne trebaju mi anđeli.
Vidim njih i
sve one koji su
pomogli,
slušali,
razumjeli i voljeli - bezuvjetno...
R. Williams: "Angels"
R. Williams: "Feel"
Sonique: "Sky"
Sonique: "It feels so good"
Crče bojkot...
Samostan sv. Ante
U Hrvatistanu, čitam, ima 49 posto bidnika. Jedva kraj s krajem spajamo: spajalicama, lipilon, pljuni pa zalipi...
Neki viruju i božjom providnošću.
Pomognu i kartice.
Pomogne i baba...
Oni gori, važni, pregovaraju: livo, desno, nigdi moga stana.
Nafta, voda, minerali... ko će prije zgrabit...
U Srbistanu ustrajno prosvjeduju.
Hoće li izdržat?
U Hrvatistanu bi uče tile još pa ih pljuju po portalima, a bojkot je crko.
Svatko po svakome pljucka.
Teško li se ujediniti...
Logički - kako manjina moćnih vlada većinom tih nemoćnih kad je nemoćnih toliko više?
Ratove započinje netko drugi?
Psi laju, karavane prolaze i svaki narod ima vlast koju zaslužuje.
Jer šutnja o nepravdi doista jest sudjelovanje.
Stoga ratove ne počinju neki drugi, već...???
Upsss
Sritan Dan žena! I dabogda ti žena bicikl vozila...
target=_blank>Žene na biciklu su opasne?
Danas je onaj dan kada se, onako prigodničarski, u medijima piše o ženskim pravima i nepravima, borbi, pobjedama i porazima, plaćama, zakidanju, ostvarivanju i neostvarivanju. Imamo pravo o tome govoriti dok u Afganistanu ne moš u park, čak ni okolomotana šatorom, u školu nakon 6 razreda (?), zapravo nigdje bez muškardina. Po jednom od novijih zakona propisano je i kako tribaju biti postavljeni prozori da se ne bi ukazala koja na njemu i muški dobija srčani udar.
Dotle kod nas neki klečavci mole za čestitost ženskadije koja se razbacuje atributima uokolo i ugrožava im - što im zapravo ugrožava? Muškost koju nemaju?
I tako, grickajući danas svoju "posebnu" godišnju porciju ženodanovskih slatkiša i surfajući
Europeanom, u potrazi za jednim tekstom - ne osjećajući se ni više ni manje ženom - naiđoh na nešto o čemu pojma nisam imala.
Nekad su i žene na biciklima bile opasan neki faktor!
Pa su neki muški psovali jedni druge: "Dabogda ti ženska imala biciklističku facu!" Koja kletva!!!
Ma koga se tiče: Mrga Donald kreće u rat
I tako je ovih dana počeo svjetski trgovinski rat. (Iako, zapravo, vječno traje.)
Trump MRGA Donald (Donald Mejk Raša Grejt Agen) 2 ure je dril bejbi dril u Senatu, Kongresu, ko da je više bitno...
target=_blank>Donald Dick
Pustimo prostitucije da rade svoj posao.
U srpskome Senatu, Kongresu, Sobranju, Skupštini... sve sve dimi...
Koga to više dira? Šta me se tiče?
Scriptor: Koga se tiče
"Kad padneš, probaj se dići jer koga se tiče..."
Mrgu sam poslušala minimum - da me ne ufati dijareja.
I sjetih se onog jezivog kancelara Palpatina iz Ratova zvijezda i njegovoga mračnoga govora u nekom fantastičnom svemirskom senatu...
Ovi Donald ka i Palpatin, samo puno gluplji i dosadniji.
A Zelenko ko princeza Padme? Upss...
Trgovinski ratovi zvijezda: Trump protiv princeze Padme
Treba mi večeras sretan kraj, a Ratovi zvijezda imaju hepi endić. Pa ćemo to gledati: u čast jednoj plemenitoj ideji i neodoljivom Jar Jar Binksu.
Brčići su mondiš: Schejo in USA
Sve smo učili - ništa naučili nismo.
Štrebaju povijest: bio Rim, propao Rim...
Ili Kinesko carstvo...
Ili indijska kraljevstva...
Bio Hitler: zašto, kako, ne ponovilo se...
Pa se ponovi...
Štrebaju početak, sredinu,
kraj,
uzroke,
posljedice...
Povijest se ponavlja, ali
sutra je utrka za nove petice i....
Opet padamo na civilizacijskom ispitu.
Primjena i praksa - totalna nula.
I jednoga su tako, možda sunčanoga, dana barbari upali u Rim.
Ili Salonu...
Ili Poljsku,
ili...
Trebale su stotine godina
da se ti nauče
jesti, ne žderati.
pisati,
a ne rezama črtati,
čitati s razumijevanjem - ima li ih još...
Spoznati vodovod i kanalizaciju.
Red barbara,
red nešto manjih barbara...
I sve silom...
Rijetko milom...
I taman smo dotaljigali do nečega
Pa jopeta strpopizditis u novi mrak...
Teško iz spilje na svjetlo...
Maškare? Ja tebi, pa ti meni...
Stoljetno poravnanje planeta je prošlo.
Nismo ga vidjeli u oblacima...
Pa...
Prvo pravo proljetno sunčanje i slani vjetar...
skoro sam napisala "u kosi"... upss.
I miris ljubičica,
i dobra kava,
i dobro društvo.
Klinci kreću na svoje slatke maškarice...
Bilo je mirno, dobro i onako kako bismo da je svaki dan.
Ružne vijesti blijede na rubu pameti...
Sad opušteno otpuštam sve zahebe prošloga tjedna.
Samo jedno doista ne znam kako i kada otpustiti.
Rekli bi - nadoće...
Nadam se...
Prvi je put to riješila koja stotica kilometara među nama,
pa smo izbjegli temu i život je krenuo dalje...
Dakle, nismo riješili, već nestali...
A sad...
Cijenim te zbog iskrenosti, poštenja i nesebičnosti.
Ponekad ti se divim.
Možda te i ne zaslužujem...
Al sad ne vidiš koliko silno griješiš smatrajući to nešto o tim nekima.
Pobrkali ti se lončići.
Staješ uz nešto jaako loše
govoreći, dokazujući kako je to dobro;
ne prihvaćaš valjane argumente i
tvoje je dokazivanje posve nelogično...
Nije prvi put da se ne slažemo.
To nam je uvijek bilo ok - slažemo se da se ne slažemo,
ali se poštujemo i volimo.
Nikad nećemo ovako:
https://youtu.be/y25stK5ymlA?si=YmDer6ajCVuMEU-s
A izbjegli smo i ovo:
https://youtu.be/JgffRW1fKDk?si=txQsNM46jiaGoJKG
No, nešto je drugačije.
Možda se više ne volimo...
Oznake: maškare
02.03.2025. u 14:37 | 9 Komentara | Print | # | ^
