Dnevnik jedne babe
Bure baruta: Ćaci oće ućiti...
A taman smo se spremili za jedan miran, simple life meditation, vikend... (Ka da ne sidimo na buretu baruta.)
Južina izluđuje babe pa je sinoć babicu tribalo odvest u kasnu šetnju, ka pasa, *bt...
A nigdi ni pasa, osim mene, i osim u dvi tri ulice di su mladi na tancibanu u kafiću... Isprid njega kripe se s amburgerin i picaman dok oko njizi lepršaju romantično škovace od jedila...
Lipo in je - i neka je... Vrime in je za uživanciju - po njiovon izboru.
Jesu li oni oni šta oće ućiti ili učiti, džaci ili ćaci, onako nesvjesni bureta baruta?
Dotle se u Srbistanu razvijao crveni tepih za one što žele učiti, izbušile gume traktorima i zabranilo hraniti one što žele ućiti...
U Ripablik Mali Srbistan Dodiga Ćuva carska garda bolje od traktora s probušenim gumama.
In Hrvatistan štrajkaju doturi, usridu će i oni šta uče ili uće one šta to vole...;)
Nije čudno da je premijera strefil herc - svima sve najbolje želin, pa i njizin!
Ja se tu ka šprdan, ma... Uf, straj me za onu dicu u Srbistanu... straj me za svu našu dicu...
Jer su sva dica svita naša!
Ma bi nekako da povedu... Samo malo...
Ne na tancaban u Čvrljevo...
(PS - s Indexa:
"Ćaci u školu"
Početak priče vezan je uz grafit "Ćaci u školu", koji se pojavio 22. siječnja 2025. na ulazu u Gimnaziju Jovan Jovanović Zmaj u Novom Sadu, usred prosvjeda protiv vlasti Aleksandra Vučića nakon tragedije s nadstrešnicom željezničke stanice. Crvenom bojom ispisan natpis trebao je glasiti "Đaci u školu" na ćirilici, ali je autor pogriješio, zamijenivši slovo Đ () slovom Ć ( ).")
Sviraj jednu ljubavnu...
Dobri, bolji, najbolji
Gledam je kako sjedi uz njegovu bolesničku postelju.
Sretni su. On je preživio. Mogu još dugo i sretno živjeti.
Nisu uvijek sretni, al sad su i bit će...
Taljigaju ponekad ko dva vola u plugu:
supatnici, supružnici,
susretnici, suljubnici...
Gledam ih i sretna sam jer su dobro, bolje i najbolje.
I ne trebaju mi anđeli.
Vidim njih i
sve one koji su
pomogli,
slušali,
razumjeli i voljeli - bezuvjetno...
R. Williams: "Angels"
R. Williams: "Feel"
Sonique: "Sky"
Sonique: "It feels so good"
Crče bojkot...
Samostan sv. Ante
U Hrvatistanu, čitam, ima 49 posto bidnika. Jedva kraj s krajem spajamo: spajalicama, lipilon, pljuni pa zalipi...
Neki viruju i božjom providnošću.
Pomognu i kartice.
Pomogne i baba...
Oni gori, važni, pregovaraju: livo, desno, nigdi moga stana.
Nafta, voda, minerali... ko će prije zgrabit...
U Srbistanu ustrajno prosvjeduju.
Hoće li izdržat?
U Hrvatistanu bi uče tile još pa ih pljuju po portalima, a bojkot je crko.
Svatko po svakome pljucka.
Teško li se ujediniti...
Logički - kako manjina moćnih vlada većinom tih nemoćnih kad je nemoćnih toliko više?
Ratove započinje netko drugi?
Psi laju, karavane prolaze i svaki narod ima vlast koju zaslužuje.
Jer šutnja o nepravdi doista jest sudjelovanje.
Stoga ratove ne počinju neki drugi, već...???
Upsss
Sritan Dan žena! I dabogda ti žena bicikl vozila...
target=_blank>Žene na biciklu su opasne?
Danas je onaj dan kada se, onako prigodničarski, u medijima piše o ženskim pravima i nepravima, borbi, pobjedama i porazima, plaćama, zakidanju, ostvarivanju i neostvarivanju. Imamo pravo o tome govoriti dok u Afganistanu ne moš u park, čak ni okolomotana šatorom, u školu nakon 6 razreda (?), zapravo nigdje bez muškardina. Po jednom od novijih zakona propisano je i kako tribaju biti postavljeni prozori da se ne bi ukazala koja na njemu i muški dobija srčani udar.
Dotle kod nas neki klečavci mole za čestitost ženskadije koja se razbacuje atributima uokolo i ugrožava im - što im zapravo ugrožava? Muškost koju nemaju?
I tako, grickajući danas svoju "posebnu" godišnju porciju ženodanovskih slatkiša i surfajući
Europeanom, u potrazi za jednim tekstom - ne osjećajući se ni više ni manje ženom - naiđoh na nešto o čemu pojma nisam imala.
Nekad su i žene na biciklima bile opasan neki faktor!
Pa su neki muški psovali jedni druge: "Dabogda ti ženska imala biciklističku facu!" Koja kletva!!!
Ma koga se tiče: Mrga Donald kreće u rat
I tako je ovih dana počeo svjetski trgovinski rat. (Iako, zapravo, vječno traje.)
Trump MRGA Donald (Donald Mejk Raša Grejt Agen) 2 ure je dril bejbi dril u Senatu, Kongresu, ko da je više bitno...
target=_blank>Donald Dick
Pustimo prostitucije da rade svoj posao.
U srpskome Senatu, Kongresu, Sobranju, Skupštini... sve sve dimi...
Koga to više dira? Šta me se tiče?
Scriptor: Koga se tiče
"Kad padneš, probaj se dići jer koga se tiče..."
Mrgu sam poslušala minimum - da me ne ufati dijareja.
I sjetih se onog jezivog kancelara Palpatina iz Ratova zvijezda i njegovoga mračnoga govora u nekom fantastičnom svemirskom senatu...
Ovi Donald ka i Palpatin, samo puno gluplji i dosadniji.
A Zelenko ko princeza Padme? Upss...
Trgovinski ratovi zvijezda: Trump protiv princeze Padme
Treba mi večeras sretan kraj, a Ratovi zvijezda imaju hepi endić. Pa ćemo to gledati: u čast jednoj plemenitoj ideji i neodoljivom Jar Jar Binksu.
Brčići su mondiš: Schejo in USA
Sve smo učili - ništa naučili nismo.
Štrebaju povijest: bio Rim, propao Rim...
Ili Kinesko carstvo...
Ili indijska kraljevstva...
Bio Hitler: zašto, kako, ne ponovilo se...
Pa se ponovi...
Štrebaju početak, sredinu,
kraj,
uzroke,
posljedice...
Povijest se ponavlja, ali
sutra je utrka za nove petice i....
Opet padamo na civilizacijskom ispitu.
Primjena i praksa - totalna nula.
I jednoga su tako, možda sunčanoga, dana barbari upali u Rim.
Ili Salonu...
Ili Poljsku,
ili...
Trebale su stotine godina
da se ti nauče
jesti, ne žderati.
pisati,
a ne rezama črtati,
čitati s razumijevanjem - ima li ih još...
Spoznati vodovod i kanalizaciju.
Red barbara,
red nešto manjih barbara...
I sve silom...
Rijetko milom...
I taman smo dotaljigali do nečega
Pa jopeta strpopizditis u novi mrak...
Teško iz spilje na svjetlo...
Maškare? Ja tebi, pa ti meni...
Stoljetno poravnanje planeta je prošlo.
Nismo ga vidjeli u oblacima...
Pa...
Prvo pravo proljetno sunčanje i slani vjetar...
skoro sam napisala "u kosi"... upss.
I miris ljubičica,
i dobra kava,
i dobro društvo.
Klinci kreću na svoje slatke maškarice...
Bilo je mirno, dobro i onako kako bismo da je svaki dan.
Ružne vijesti blijede na rubu pameti...
Sad opušteno otpuštam sve zahebe prošloga tjedna.
Samo jedno doista ne znam kako i kada otpustiti.
Rekli bi - nadoće...
Nadam se...
Prvi je put to riješila koja stotica kilometara među nama,
pa smo izbjegli temu i život je krenuo dalje...
Dakle, nismo riješili, već nestali...
A sad...
Cijenim te zbog iskrenosti, poštenja i nesebičnosti.
Ponekad ti se divim.
Možda te i ne zaslužujem...
Al sad ne vidiš koliko silno griješiš smatrajući to nešto o tim nekima.
Pobrkali ti se lončići.
Staješ uz nešto jaako loše
govoreći, dokazujući kako je to dobro;
ne prihvaćaš valjane argumente i
tvoje je dokazivanje posve nelogično...
Nije prvi put da se ne slažemo.
To nam je uvijek bilo ok - slažemo se da se ne slažemo,
ali se poštujemo i volimo.
Nikad nećemo ovako:
https://youtu.be/y25stK5ymlA?si=YmDer6ajCVuMEU-s
A izbjegli smo i ovo:
https://youtu.be/JgffRW1fKDk?si=txQsNM46jiaGoJKG
No, nešto je drugačije.
Možda se više ne volimo...
Oznake: maškare
02.03.2025. u 14:37 | 9 Komentara | Print | # | ^
