Dnevnik jedne babe
Obećana rijeka...
Ovo obećah Lastavici... (No, jesam li ispunila obećanje kad je rijeka sama izabrala svoj smisao i tok?)
Sve naše rijeke
Naše nezaustavljive rijeke misli i osjećaja:
fakat za izludit od sriće,
fakat za poludit,
fakat za plakat,
smijat, urlat, psovat i ljubit.
Naše su,
i predačke
i potomačke.
Naše i svačije.
Svevremenske.
Ponekad uopće nisu naše.
Bujice su to
i razorne poplave...
kovitlaci divljih virova.
Surove, sirove i silne
jauču i mračno urliču
kao drekavci u teškim noćima prastarih legendi.
Ponekad patetično cijuču
I razmaženo cmizdre.
Ponekad tek potočići suza koji zamiru pred suhim očima.
Ponekad hrabre,
Nekad presuše.
Usahnu.
Izdahnu
u očekivanju kiše.
Naše su rijeke, potočići i rječice mirne, pitome,
grgoljave,
pjenušave i i lepršave.
Smjehuljice,
milostive i dobrohotne,
darežljive
i mudro se uvijaju oko hridina oteščaloga življenja.
Djetinjaste su i stare...
Bistre i duboko modre,
i žute od nataloženog pijeska sjećanja
koje polako i sigurno odnose.
Misli natiskane u zmijolikim estuarijima, isprepletene,
u zagrljaju milijuna nepoznatih rijeka kojima plavimo svijet.
U tim se rijekama prepoznajemo,
ne poznajemo,
volimo ili ne,
izbjegavamo,
svađamo,
mimoilazimo,
dolazimo i odlazimo.
Moja Neretva smaragdni je poljubac u šuštanju trske.
I svačija i ničija.
Svoja.
Baš kao mi kad pustimo našu rijeku da teče, vrluda i krivuda kako je naumila.
Di Đej Baba večeras pušta:
Odiseja u svemiru: "Na lijepom plavom Dunavu"
Yiruma: "Rivers Flows In You"
B. Joel: "Rijeke snova"
N. Belan: "Rijeke snova"
"Wonder"
Aurora: "The River"
