...ja sam samo jedna u nizu...

ponedjeljak, 01.05.2006.

.....nakon neprospavane noći.....

noćas nisam oka sklopila. plakala sam cijelu noć. da obasnim kaj se desilo. moj mali, silvy, je bolestan. tak sam se splašila.... sve je bilo ok, cijeli dan je bil normalan, i onda navečer, kad sam ga pustila malo po stanu, postal je čudan. nije mogel obavljat nuždu, jedva se kretal i teško disal. samo se bacil na pod i nije se mogel pokrenuti. legla sam si k njemu i čula kak mu kruli po crijevima. pokušaval je obaviti nuždu, ali nije mogel, uz sve napore.

odma sam otišla na net i potražila tekstove, kak da mu pomognem. to kaj sam pročitala, tak me splašilo da se nisam mogla smiriti. pisalo je da od toga, začepljenja, ugibaju za 4-5 sati! i da mu ne mogu baš previše pomoći, da mu treba dati zelenog povrća i vode, i natjerati ga da se kreće. ali ne! nije htel ništ jesti, nije trzal čak ni na bonkase, koje obožava, a ni vodu nije htel uzeti. u međuvremenu, uši su mu postale ledene, i počel se sav tresti.

onda sam ga uzela sebi u krevet, pokrila ga s dekom i stisnula ga k sebi. tak smo ležali 2-3 sata, a onda sam ga natjerala da pojede malo peršina i pije vode, i da malo protrči. brzo se umoril i opet sam ga uzela k sebi i do ujutro u 7 smo ležali i masirala sam mu trbuh.

ujutro je malo živnul, počel trčati i otišel je jesti. i uspjel je obaviti nuždu!!! pustila sam ga da još trčkara malo, da mu bude bolje, a onda sam otišla spavati, da malo dođem k sebi.

nemrem vam opisati kak sam se uplašila, kak je to bilo grozno. gledam ga kak ga boli, kak se savija i grči, pokušava obavit nuždu, a nemrem mu pomoći. ne znam, obožavam tog malog. kod mene je već godinu i 4 mjeseca i navikla sam se tolko na njega da nemrem zamislit kaj bi bilo da.... joj, nemrem to ni napisati. ujutro su se i mama i tata digli i odma k njemu, da vide dal je dobro. sutra ga vodim veterinaru, ak bu mu opet loše.

ujutro mi je zbilja laknulo, nemrem vam opisat kolko. bitno da se on oporavi. sad mi opet tu trčkara i grize tepih, poludi kad osjeti miris čokolade i ponaša se normalno. tak da... nadam se da je opasnost prošla.

uglavnom, nema šanse da me neko danas makne od silvyja.

čujemo se, čitamo se.

pozdraf


01.05.2006. u 14:45 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

ovo je blog o..... hm..... mojim psihičkim stanjima i nestanjima, mojim ludostima, glupostima, maštanjima, snovima..... ovo pišem za sebe, ne za druge. ali ako netko želi čitati, samo neka.....

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
stranica najboljeg razreda na svijetu - ne najbolja stranica, nego najbolji razred =)

moji frendovi....koje povremeno čitam....
zok
pazuh
krazilija

i moj drugi blog :)


Utjeha kose

Gledao sam te sinoć.U snu.Tužan.Mrtvu.
U dvorani kobnoj,u idili cvijeća,
Na visokom odru,u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Utjeha kose

Gledao sam te sinoć.U snu.Tužan.Mrtvu.
U dvorani kobnoj,u idili cvijeća,
Na visokom odru,u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako.Nisam.Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj,punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš,sve je mrtvo:oči,dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj,mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče:Miruj!U smrti se sniva.


A.G.Matoš

Uglazbljeno by:Hladno pivo

WHAT'S UP?

Twenty-five years and my life is still
Trying to get up that great big hill of hope
For a destination

And I realized quickly when I knew I should
That the world was made up of this brotherhood of man
For whatever that means
And so I cry sometimes
When I'm lying in bed
Just to get it all out
What's in my head
And I am feeling a little peculiar
And so I wake in the morning
And I step outside
And I take a deep breath and I get real high
And I scream at the top of my lungs
What's going on?
And I say, hey hey hey hey
I said hey, what's going on?

ooh, ooh ooh
and I try, oh my god do I try
I try all the time, in this institution
And I pray, oh my god do I pray
I pray every single day
For a revolution
And so I cry sometimes
When I'm lying in bed
Just to get it all out
What's in my head
And I am feeling a little peculiar
And so I wake in the morning
And I step outside
And I take a deep breath and I get real high
And I scream at the top of my lungs
What's going on?
And I say, hey hey hey hey
I said hey, what's going on?

Twenty-five years and my life is still
Trying to get up that great big hill of hope