...ja sam samo jedna u nizu...

utorak, 24.01.2006.

ne znam kak uopće opisati današnji dan. lud, grozan, dosadan ili jednostavno glup? a ne znam.....

mislim, pa i nije bilo tak loše. u školi sam zapravo bila samo na 3 sata, ostalo je otpalo na probu. ali kaj ja znam, izmorila me ta proba..... pa onda profa koja stalno neke gnjavi..... mislim, pa kaj očekuje..... predstavu su radili cijelu prošlu godinu, a ja sam tekst dobila tek prošli tjedan i bila na čak dvije probe.... pa nisam svemoguća...... samo zato kaj studentice ne mogu više glumit pa im treba zamjena..... ajme meni.... i onda ona očekuje da to sve bude savršeno.....E PA NE MOŽE! ja nisam stroj. imam emocije i ne mogu nekaj naučit odglumit, glumim prema raspoloženju i svojem doživljaju svog teksta..... bilo bi lijepo kad bi i ona to shvatila.....

heh, da. proba je trajala koja 2 sata i par minuta trećeg, ali naravno, nisam otišla na sat..... nas nekoliko otišlo je do pivnice i tam smo ostali i četvrti sat..... da, zmarkirala sam matku :) nije baš pohvalno, ali jebi ga..... jednostavno nisam bila sposobna ništ raditi ni razmišljati. lijepo smo kartali belu i pričali malo. ste znali da svaki čovjek kroz svoj život pojede 2-3 pauka u snu? heh, ja danas saznala :) ne znam, hvata me jeza kad na to pomislim. zamisli to - probudiš se ujutro s paukom u ustima..... grozno.....

i tak sam ja napokon došla u školu i odma me počela glava bolit, ko da je to već kronično..... i dođem doma, i opet imam temperaturu i grozno se osjećam, fizički mislim.

a zapravo, ni psihički nisam bolje..... ne znam kaj povlači koje - jesam li zbog fizičkog stanja tak sjebana psihički, ili zbog psihe bolesna?

ah, ma ko bi ga znao.....

da ljudi, koji ovo čitate (a to su čak dvije osobe:)) da vam dočaram malo atmosferu s probe za ekopredstavu, evo jedna pjesmica.....



Ovo je mrtva zemlja
Ovo je zemlja kaktusa
Ovdje se kameni idoli
Podižu i ovdje primaju
Poniznu molitvu iz ruku mrtva čovjeka
Pod trepetom zvijezda što se gasi,
U onaj sat kada
Drhteći od nježnosti,
Usne koje bi ljubiti htjele,
Oblikuju molitvu razbijenom kamenu.

Oči nisu ovdje
Ovdje nema očiju.

Na ovom posljednjem sastajalištu
Zajedno slijepi tapamo,
Izbjegavamo govor, okupljeni
Na obali ove nabujale rijeke

Bez vida, osim ako se
Opet ne pojave oči
Kao vječita zvijezda
Mnogolatična ruža
Sutonskoga smrti kraljevstva
Pusta nada
Praznih ljudi.




meni osobno pjesma je prejebena, a sad dal se bude i vama sviđala..... ne znam ;) tu ste pa komentirajte :)

pussssaaachhh