Aurorski ured

utorak, 26.09.2006.

Nešto je u tebi...

Klečala sam nad Isabellinim mrtvim tijelom. Nisam mogla vjerovati. Suze su se kotrljale niz moje obraze same od sebe. Ozzie me grlila iako je i ona plakala. Isabell se nije micala, njezine otvorene oči su bile prazne, bez života. Maggie je stajala iznad nas, beživotno. Ona nije plakala. Lice joj je bilo bezizražajno. Blijedo, ali ipak kao da je znala više od nas…
Nisam mogla ne prisjetiti se svih trenutaka koje sam proživjela s Isabell. S našom dragom Isom. Suze su se samo kotrljale… Nisam mogla zaboraviti njezin osmjeh, njezine suze. Nisam mogla zaboraviti trenutke kad je izgubila svoju najbolju prijateljicu, Arwen. Nisam mogla zaboraviti… Sve mi se miješalo pred očima, zemlja se vrtjela pod mojim nogama… Nje nema više. Nema više naše Ise. On ju je ubio. Nje nema više. Suze su mi se same kotrljale… I ta spoznaja, spoznaja da Maggie zna nešto više me ubijala…

***

Hermiona je zavrištala. Bacila se Ronu oko vrata. On ju je pomilovao po kosi. I Hermioni su se suze slijevale niz lice. Harry je samo stajao ne mičući se. Lice mu je blijedo kao krpa.
-Što se dogodilo?-upitao je Scrimgouer.
-On ju je ubio.-promrmljala je Ozzie.
-On?
-Lord Voldemort
-Ne izgovarajte njegovo ime, gospođice Harrison.-prosiktao je Scrimgouer.
-To sad nije bitno.-rekla sam bijesno i pokrila lice rukom.
Ozzie me utješno zagrlila. Maggie se svalila u naslonjač kao poslije nekog veoma napornog dana. Hermiona je još uvijek plakala s Ronom u zagrljaju. Samo Harry nije ništa rekao. Pogledala sam ga. No on se samo čvrsto uhvatio za čelo, za ožiljak, okrenut prema Maggie. Lice mu se iskrivilo u bolnu grimasu. Zatim je teško uzdahnuo. Opet je pogledao Maggie začuđeno. Pa je onda pogledao u mene. Oči su mu govorile sve…

***

Na Isabellinom pogrebu bilo je mnoštvo ljudi. Meni poznatih, kao i onih nepoznatih. U prvom redu sjedila je Isabellina sestra, Annabell, sa svojim zaručnikom. Plakala mu je na ramenu. Pokraj njih je sjedio Isabellin dečko, David. Lice mu je bilo kao od kamena. Vidjela sam mnogo članova Reda feniksa, kao i profesore iz Hogwartsa. Hagrid je sjedio do profesorice (sadašnje ravnateljice) McGonagall ispuhujući nos u svoj točkasti rupčić. Maggie, Ozzie, Harry, Ron, Hermiona i ja smo sjedili u četvrtom redu. Hermiona je bila naslonila glavu na Ronovo rame. Ceremonija je bila prekrasna. Isabellina sestra je rekla nekoliko riječi koje su mnoge od nas rasplakale. I Scrimgouer je održao kratak govor o tome kako je, iako je tek upoznao Isabell, s njom stvorio veoma prisan odnos (mo'š si ga mislit) pa onda kako je bila sjajna aurorica i veoma hrabra osoba (e to je već više istina). Najdirljiviji govor održao je Isabellin dečko, David. Rekao je samo nekoliko riječi. Uvijek ću te se sjećati…

***

Ron i Hermiona su nakon pogreba nestali, isto kao i Ozzie i Maggie. Maggie mi je bila najbolja prijateljica u Hogwartsu. Nisam mogla zamisliti bolju i luđu osobu od nje. Bila je osoba kojoj sam govorila svoje tajne, koja je sa mnom kovala najluđe planove protiv Lujize, osoba koja me tješila i tetošila kad su Matt i Jane umrli, osoba bez koje bi moj život bio prazan… A sad sam imala osjećaj da se u njoj nešto promijenilo. Da mi nešto taji. Zašto nam je rekla da odemo u onu špilju? Je li nas namamila tamo? Je li to učinila namjerno? Je li ona smrtonoša? Ali, kako bi mogla biti? Ona je Maggie… Moja Maggie. Moja najbolja prijateljica. Ona to nikad ne bi učinila. Ne svojim prijateljima…
-O čemu razmišljaš?-prenuo me nečiji glas iz misli.
-Ha?-zbunjeno sam upitala okrećući se.
Harry mi se smiješio.
-O Maggie.-iskreno sam odgovorila.
-Ima nešto čudno u njoj.-rekao je Harry
Udaljavali smo se od groblja. Kimnula sam glavom.
-Niste li vas dvije prijateljice?
-Da, jesmo. Najbolje.
-Ne bi li ju mogla upitati?
-Što?
-Pa ima li ona ikakve veze s Voldemortom?
-Ne misliš li da je to malo previše izravno?
Harry je zašutio.
-Ožiljak me zabolio.-rekao je naposljetku.
Zbunjeno sam ga pogledala.
-Kad ste se vratili i kad sam pogledao u Maggie, ožiljak me zabolio.
-Ali…
-Ona mora imati nekakve veze s Voldemortom, Amanda.
-Ali… To je mogla samo biti slučajnost.
-Što je mogla biti slučajnost?
-U zadnje vrijeme te često boli ožiljak?! Možda te bolio zbog Voldemorta ne zbog Maggie?!
-Možda. Ali nekako sumnjam.
Nasmiješio se. Zagledao se u moje oči.
-Čuo sam da imaš iste oči kao i tvoja mama.-rekao je.
-Da…-prošaptala sam. -A ja sam čula da ti imaš iste oči kao i tvoja mama.
Harry se nasmijao.
-Da…-promrmljao je.
Približio mi se. Mogla sam se zagledati u dubine tih njegovih zelenih očiju. Poljubio me… Nisam se opirala. Prepustila sam se…

by:Amanda

subota, 23.09.2006.

Dvostruka igra

Naravno, to je bio jedan od horkruxa koje je stvorio moj otac, lord Voldemort. A znala sam što sad slijedi. Isabell je napričala Dolohovu svakakve laži, natjerala ga je da nam ispriča sve o horkruxima.
Kao da ja to ranije nisam znala. Pa ipak, idiot Dolohov se okrenuo prema meni i pitao:''Što Vi mislite o tome, Gospodarice?''
Preblijedila sam. Kako je taj pileći mozak mogao to reći?! Zar ne kuži da me je zamalo otkrio?!
Amanda, Isabell i Ozzie su zurile u mene. ''O čemu se ovdje radi, Maggie?'', upitala je Amanda blago.
''Ehm... paaaa... vidiš... on je iz Indije, a engleski je učio iz filma Ratovi zvijezda... pa... zato sve cure naziva gospodarica umjesto gospođica'', brzo sam slagala. 100 % su mi povjerovale.
Mrzim što sam morala lagati Amandi. Ona je tako dobra... i smatra me prijateljicom. Prijateljice? Ma kome to treba! To je ispod mog nivoa.
U tom trenutku, pogled mi je pao na jednu špilju koja se nalazila u blizini. Kao da sam osjetila neku čudnu moć da me zove od tamo. Đavo mi nije dao mira pa sam rekla:''Cure, danas sam požderala previše kole... trebaće mi pelene ako ne odem u ono tamo žbunje.''
Nasmijale su se, a ja sam potrčala prema špilji. Ispostavilo se da nisam pogriješila... jer su tamo bili Voldemort i još neke smrtonoše.
''Pa, Maggie, čini se da tvoje mentalne sposobnosti sve više rastu'', rekao je čim sam ušla.
''O čemu ti to govoriš?'', upitala sam.
''Poslao sam ti poruku snagom svojih misli'', objasni on.
''Mhm... kako da ne...'', promrmljala sam, sjedajući na tlo.
''Maggie, šta vi radite ovdje?'', upitao je.
''To je bila Isabellina ideja'', objasnila sam. ''Žele se uvući u redove smrtonoša, zadobiti njihovo povjerenje... i naravno, izbrbljati sve naše planove Albusu Dumbledoreu.''
''Proklete bile!'', povikao je on.
''Ne deri se'', rekoh. ''Prvo; čut će te, a drugo; probušićeš mi bubne opne.''
''I šta ćemo sad?''
''Čekaj, imam ideju!'', dosjetila sam se.
''Ne želim da Te slušam! Znaš što se desilo kad si me ti zadnji put savjetovala?!'', zagrmio je na mene.
''Znam. Potter te je umalo izbrisao sa lica zemlje'', nasmijala sam se.
Voldemort je samo nešto progunđao. Pitam se da li je konačno pukao?
''Možda bi trebalo...''
''Rekao sam da me ne savjetuješ!!!''
''A JA SAM REKLA DA SE TI NE DEREŠ!!!'', zavrištala sam. ''Ja ću ih dovesti ovdje, a ti sredi Isabell. Valenticu ćemo ostaviti za kasnije, a...''
''A Harrisonicu ćeš ti ubiti'', podmuklo se nasmijao Voldemort.
''Molim?'', bila sam šokirana.
''Da, draga moja kćeri. Amandu Harrison ćeš ti ubiti. Ti i nitko drugi. To neću biti ja, niti Lujiza... nego ti, Maggie. Ti.''
Sigurna sam da mogu ubiti Amandu. Ali sam isto tako sigurna da to ne želim. Između nas dvije postoji jedna vrlo posebna veza... Kad sam došla u Hogwarts, ona mi je bila jedina prijateljica. A kad mi je baka umrla, ona mi je poklonila ovu ogrlicu koju još uvijek nosim. Ona zna sve moje tajne. Sve osim ove jedne... Zašto se sve moralo ovako desiti? Zašto sam morala saznati da sam jedna od Izabranih? Zašto sam uopće Izabrana? Pa ja sam Voldemortova kći! Zar je moguće da ću ja biti jedna od osoba koja će ga uništiti? Ili ću morati učiniti sve da se proročanstvo ne ispuni? Zašto Amanda nije na našoj strani? Onda bi sve bilo lakše...
''Nikad neću ubiti Amandu'', usprotivila sam se. ''Dovešću ih ovdje, a ostalo je tvoja briga.''
Ponovo se nasmijao. ''A što ako je ja ubijem?''
Podigla sam obrvu. ''Znam da nećeš. Zbog mene.''
Upravo tako je ispalo na kraju. Istina, dovukla sam ih do pećine. Tada je Voldemort izletio iz špilje i stao ispred nas.
''Niste me očekivale, je li curice?'', prošaputao je.
''Voldemort!'', vrisnula je Ozzie.
''Ako si došao po Maggie, bolje zaboravi'', rekla je Amanda, čvrsto me zagrlivši.
O, Bože! Pa ona mene brani!
Voldemor se posprdno nasmijao i okrenuo se prema Isabell. ''Avada Kedavra'', prošaputao je uperivši štapić u nju. A onda se apratirao.
Isabell je glasno vrisnula... a onda je pala. Još jednom je zastenjala, a onda se više nije pomjerala... bila je mrtva, znala sam.
''ISABELL!'', zaplakale su Amanda i Ozzie. Pokušavale se da je dozovu k svijesti, ali to je, naravno, bilo nemoguće. Nitko, osim Harrya Pottera nije mogao preživjeti smrtonosnu kletvu lorda Voldemorta.

četvrtak, 07.09.2006.

Novi zadatak...

Sjedila sam u uredu i brbljala s Ozzie. Hermione je riješavala neku papirologiju. U ured je upao Scrimgeour sa Harryjem, Maggie i Amandom.

ponedjeljak, 04.09.2006.

Žuta,narančasta...

Maggie je cijeli ured obojila u lude boje. Jedan zid je bio kričavo zeleni, drugi kričavo žuti, treći drečavo ružičasti, a četvrti sunčano narančasti. Ured je prije nalikovao na cirkus nego na ured aurora, ali Harry se nije bunio, što me iskreno čudilo. Maggie se zadovoljno svalila u naslonjač i stavila noge na stol, Harry je nešto zapisivao, a ja sam sve to, pomalo zbunjeno, promatrala.
-Hmda, ne misliš li Maggie da bi trebali obojiti ured u neku normalnu, na primjer, bijelu boju?-upitala sam oprezno.
-Ne, bijela je dosadna.-reče Maggie i još udobnije se svali u naslonjač.
-Harry?-zapitam.
-Ha?-podigne on pogled sa svojih bilješki.
-Ne misliš li ti da bi Maggie trebala obojiti ured u neku normalnu boju?
Harry je prvo malo promotrio ured, pa pogledao Maggie pa zatim mene i tek onda rekao:
-Ne, meni se baš sviđa ovako.-reče i vrati se svojim bilješkama.
Kaj sam ja ovdje jedina normalna?
-Jel tebi smeta, Am?-upita me Maggie.
-Ne.-rekla sam.-Zapravo, meni se sviđa. Baš je… Baš je… raznobojno. Jako mi se sviđa.
Ok, lagala sam. Uopće mi se nije sviđalo. Bilo je užasno i Scrimgouer će nas ubiti ako vidi takav ured. Ali Harry…
-Da, no meni se ne sviđa.-začuo se glas s vrata. Scrimgouer. Harry, Maggie i ja smo duboko uzdahnuli.-I zahtijevam da se ured vrati u prijašnje stane.
-Ali, Ministre…
-Nikakvo ali. Nema ali.
Nakon duga pregovaranja postignut je dogovor (i to samo zahvaljujući meni). Scrimgouer je dopustio da dva zida budu obojena po Maggienoj želji, a ostala dva će biti bijela. Maggie je dva najveća zida obojila u kričavo žutu i drečavo narančastu boju. Dogovor je postignut, iako je Srimgouer nezadovoljan izašao iz ureda.
Vratio se sat vremena kasnije.
-Što sad?-pitala sam uzrujano.
-Imam zadatak za vas, Harrisonova.-reče on pomalo uvrijeđeno.
-Za mene?
-Da, za vas. I za Pottera i za Peytonovu.
Svi troje smo ustali.
-Radit ćete s gospođicama Black i Valent-rekao je užurbano dišući.-Dođite, sve ću vam objasniti u njihovom uredu.
Svi četvero smo pohitali prema uredu Ozane Valent, Hermione Granger i Isabell Black napuštajući ured obojan bijelom, kričavo žutom i drečavo narančastom bojom.

p.s. Ljudi, sorry na glupom postu, ali nitko nije ništa pisao… Dajte, neka netko nastavi ovo, ja ne znam kaj pisat…

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Designed by NLO

Opis bloga

Dobrodošli u aurorski ured. Dobrodošli u život ljudi koji se bore protvi zlih strana lorda Voldemorta.

PIŠITE POSTOVE KAKO GOD HOĆETE,SAMO NAPRIJED!

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Članovi Aurorskog ureda

Ozana Valent
Nadimak joj je Ozzie.Ima 25 godina.Završila je Hogwarts.Prije mjesec dana,saznala je da mora biti auror jer je jedna od Izabranih koji jedini mogu pobijetiti Voldemorta.Nitko na prvi pogled ne bi ni pomislio što je njezin posao zato što se ponaša jako nezrelo.Pametna je.Najbolja prijateljica joj je Amanda.Totalno je zaljubljena u Draca Malfoya.


Amanda Harrison
Bivša Gryffindorka. Njezina majka je Lujiza Brown, Voldemorotova najvjerniji pristaša. Amandin san je pronaći Lujizu i osvetiti joj se za sve loše što joj je učinila u životu. Ima 25 godina. Još dok je bila u Hogwartsu Maggie joj je dala nadimak Am pa je odsad svi tako zovu. Postati aurorom joj je oduvijek bio san.Najbolje frendice su joj Ozzie i Maggie. Hoda s Harryjem.


Maggie Peyton (Riddle)
Pravo ime joj je Margaret Ann, ali nitko ne želi da riskira glavu i naziva je tako. Najpozitivnija je i najdjetinjastija od svih cura... ili tako barem izgleda. Pod ovom krinkom se krije nasljednica najvećeg crnog maga koji je ikad hodao zemljom... nasljednica lorda Voldemorta. Pa kaj onda ona radi u aurorima? Ona je... kako bih rekla... dvostruki agent... Od dana kada se rodila, na ramenu ima žigosan Tamni znamen, što samo dokazuje da je njezina sudbina postati sljedeći veliki Riddle...


Isabell Black
Zauvijek ćemo te se sjećati


Harry Potter
Ima 25 godina. Dok je pohađao Hogwarts bio je Gryffindor. Najbolji prijatelj mu je Ron Weasley, a hoda s Amandom Harrison. Dok je bio tek jednogodišnja beba lord Voldemort mu je ubio roditelje, sjajne čarobnjake, Lilly i Jamesa Pottera. Pokušao je ubiti i Harryja, ali Lilly Potter je žrtvovala svoj život za život svog sina. I tako je Harry Potter postao jedini koji je preživio smrtonosnu kletvu Avadu Kedavru. Kao spomen na tu noć ostao mu je na čelu ožiljak u obliku munje dok su se moći lorda Voldemorta izgubile. Prema proročanstvu Harry i Voldemort se moraju sukobiti po posljednji put. I jedan će iz te borbe izaći kao pobjednik, a drugi... Drugog neće biti.


Hermiona Granger
Ima 25 godina, završila je Hogwarts u kojemu je bila Gryffindorka. Hoda s Ronaldom Weasleyjem. Bezjačkog je podrijetla. Veoma je pametna i vješta, a najbolje joj idu logička zaključivanja i zagonetke. Svojom murošću, pameti i razboritošću pomaže aurorima u mnogim situacijama.

Ako netko želi uređivati blog,neka se javi Ozzie ili Amandi ili Maggie i one će vam poslati lozinku i korisničko ime!