Klečala sam nad Isabellinim mrtvim tijelom. Nisam mogla vjerovati. Suze su se kotrljale niz moje obraze same od sebe. Ozzie me grlila iako je i ona plakala. Isabell se nije micala, njezine otvorene oči su bile prazne, bez života. Maggie je stajala iznad nas, beživotno. Ona nije plakala. Lice joj je bilo bezizražajno. Blijedo, ali ipak kao da je znala više od nas…
Nisam mogla ne prisjetiti se svih trenutaka koje sam proživjela s Isabell. S našom dragom Isom. Suze su se samo kotrljale… Nisam mogla zaboraviti njezin osmjeh, njezine suze. Nisam mogla zaboraviti trenutke kad je izgubila svoju najbolju prijateljicu, Arwen. Nisam mogla zaboraviti… Sve mi se miješalo pred očima, zemlja se vrtjela pod mojim nogama… Nje nema više. Nema više naše Ise. On ju je ubio. Nje nema više. Suze su mi se same kotrljale… I ta spoznaja, spoznaja da Maggie zna nešto više me ubijala…
***
Hermiona je zavrištala. Bacila se Ronu oko vrata. On ju je pomilovao po kosi. I Hermioni su se suze slijevale niz lice. Harry je samo stajao ne mičući se. Lice mu je blijedo kao krpa.
-Što se dogodilo?-upitao je Scrimgouer.
-On ju je ubio.-promrmljala je Ozzie.
-On?
-Lord Voldemort
-Ne izgovarajte njegovo ime, gospođice Harrison.-prosiktao je Scrimgouer.
-To sad nije bitno.-rekla sam bijesno i pokrila lice rukom.
Ozzie me utješno zagrlila. Maggie se svalila u naslonjač kao poslije nekog veoma napornog dana. Hermiona je još uvijek plakala s Ronom u zagrljaju. Samo Harry nije ništa rekao. Pogledala sam ga. No on se samo čvrsto uhvatio za čelo, za ožiljak, okrenut prema Maggie. Lice mu se iskrivilo u bolnu grimasu. Zatim je teško uzdahnuo. Opet je pogledao Maggie začuđeno. Pa je onda pogledao u mene. Oči su mu govorile sve…
***
Na Isabellinom pogrebu bilo je mnoštvo ljudi. Meni poznatih, kao i onih nepoznatih. U prvom redu sjedila je Isabellina sestra, Annabell, sa svojim zaručnikom. Plakala mu je na ramenu. Pokraj njih je sjedio Isabellin dečko, David. Lice mu je bilo kao od kamena. Vidjela sam mnogo članova Reda feniksa, kao i profesore iz Hogwartsa. Hagrid je sjedio do profesorice (sadašnje ravnateljice) McGonagall ispuhujući nos u svoj točkasti rupčić. Maggie, Ozzie, Harry, Ron, Hermiona i ja smo sjedili u četvrtom redu. Hermiona je bila naslonila glavu na Ronovo rame. Ceremonija je bila prekrasna. Isabellina sestra je rekla nekoliko riječi koje su mnoge od nas rasplakale. I Scrimgouer je održao kratak govor o tome kako je, iako je tek upoznao Isabell, s njom stvorio veoma prisan odnos (mo'š si ga mislit) pa onda kako je bila sjajna aurorica i veoma hrabra osoba (e to je već više istina). Najdirljiviji govor održao je Isabellin dečko, David. Rekao je samo nekoliko riječi. Uvijek ću te se sjećati…
***
Ron i Hermiona su nakon pogreba nestali, isto kao i Ozzie i Maggie. Maggie mi je bila najbolja prijateljica u Hogwartsu. Nisam mogla zamisliti bolju i luđu osobu od nje. Bila je osoba kojoj sam govorila svoje tajne, koja je sa mnom kovala najluđe planove protiv Lujize, osoba koja me tješila i tetošila kad su Matt i Jane umrli, osoba bez koje bi moj život bio prazan… A sad sam imala osjećaj da se u njoj nešto promijenilo. Da mi nešto taji. Zašto nam je rekla da odemo u onu špilju? Je li nas namamila tamo? Je li to učinila namjerno? Je li ona smrtonoša? Ali, kako bi mogla biti? Ona je Maggie… Moja Maggie. Moja najbolja prijateljica. Ona to nikad ne bi učinila. Ne svojim prijateljima…
-O čemu razmišljaš?-prenuo me nečiji glas iz misli.
-Ha?-zbunjeno sam upitala okrećući se.
Harry mi se smiješio.
-O Maggie.-iskreno sam odgovorila.
-Ima nešto čudno u njoj.-rekao je Harry
Udaljavali smo se od groblja. Kimnula sam glavom.
-Niste li vas dvije prijateljice?
-Da, jesmo. Najbolje.
-Ne bi li ju mogla upitati?
-Što?
-Pa ima li ona ikakve veze s Voldemortom?
-Ne misliš li da je to malo previše izravno?
Harry je zašutio.
-Ožiljak me zabolio.-rekao je naposljetku.
Zbunjeno sam ga pogledala.
-Kad ste se vratili i kad sam pogledao u Maggie, ožiljak me zabolio.
-Ali…
-Ona mora imati nekakve veze s Voldemortom, Amanda.
-Ali… To je mogla samo biti slučajnost.
-Što je mogla biti slučajnost?
-U zadnje vrijeme te često boli ožiljak?! Možda te bolio zbog Voldemorta ne zbog Maggie?!
-Možda. Ali nekako sumnjam.
Nasmiješio se. Zagledao se u moje oči.
-Čuo sam da imaš iste oči kao i tvoja mama.-rekao je.
-Da…-prošaptala sam. -A ja sam čula da ti imaš iste oči kao i tvoja mama.
Harry se nasmijao.
-Da…-promrmljao je.
Približio mi se. Mogla sam se zagledati u dubine tih njegovih zelenih očiju. Poljubio me… Nisam se opirala. Prepustila sam se…
by:Amanda
Post je objavljen 26.09.2006. u 21:31 sati.