Aurora Lucidissima
#347
u polumraku uslijedi dodir
tiho poput hoda paprati
milujući zasnulost
iščezavanjem
postojanja
sjenčice
života
Oznake: poezija, stihovi, apstrakcija, prostor, vrijeme, apsurd
12.10.2022. u 17:34 | 2 Komentara | Print | # | ^#crtica1
Jozefina K. se to jutro normalno spremala na putovanje te zaboravila je sve što je zaboraviti mogla. Čak je svoj laptop na aerodromu izgubila, no to je shvatila tek 3 dana nakon te je gorko uspaničila. No daleko veća panika bijaše njeno neutemeljeno uhićenje na aerodromu upućeno od unaprijed potplaćenih inačica Jude koji se prodao za šaku dukata. No niti to nije bilo dovoljno! Kako bi situacija bila još apsurdnija, Jozefinu K. nakon slijetanja odvoze u postaju policajci naoružani do zubiju odnoseći sve njene osobne stvari. Tokom vožnje Jozefina K. razmišlja o državi, praznini, Bogu, suicidu ali i o nečem što je naoružane policajce u potpunosti dekoncentriralo ;)
23.07.2021. u 22:43 | 2 Komentara | Print | # | ^