u polumraku uslijedi dodir
tiho poput hoda paprati
milujući zasnulost
iščezavanjem
postojanja
sjenčice
života
Oznake: poezija, stihovi, apstrakcija, prostor, vrijeme, apsurd
12.10.2022. u 17:34 | 2 Komentara | Print | # | ^| < | listopad, 2022 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi su nastali kao posljedica retrospekcije, kratkoročnih zapažanja te probuđenih fragmenata prošlosti koji ne samo da su glasni....oni vrište!
Sklapanjem očiju upale se svjetla pozornice koja osvjetljavaju fragmente koji postoje u nekakvom drugačijem obliku no brzinski se vraćaju u prvobitno stanje ali samo na kratko. To je ta Božja čestica koja daje plamen inspiracije. Stihovi su refleksija istinitih događaja aktivnog promatranja te stasavanja u različitim sredinama...od sela do svjetskih metropola-refleksija mladosti, zaigranosti i uvoda u konzumaciju rock n rolla ;)
