Tales of Dr.Diva
Oh, zar već?
Vrijeme leti da to uopće nije normalno, ali zato ova energija studenog je nevjerojatna. Kada svi u depru, ja u hipomaniju. Šalu na stranu, ali baš se tako odvija! Upravo sam doplutala iz toplijeg i svjetlucavijeg grada u ovo moje bavarsko sivilo koje postaje laganini frižiderom, ali ni to nije loše, bar oni koji imaju loše higijenske navike neće toliko vonjati u s-bahnu. Što da kažem, sredila me leđa, sada sam na poštedi, ali zato dolaze do izražaja i kreativni potencijali.....kao npr. ruminacija misli o nekim dugo priželjkivanim projektima koje sam željela realizirati. I sada lijepo imam vremena za dobro promisliti o svemu i nešto plasirati lijepoga za mogu dragu publiku. Prije neka dva tjedna ja sam shvatila da imam hrpu minimalizama u rukopisu što se akumuliralo od izdavanja moje prve zbirke poezije. Ja jednostavno nisam mogla vjerovati da je toliko tog materijala, a da se niti najmanje nisam osvrnula na to već skoro pune tri godine. Sama trka, kao na kardio traci, kao da će nešto uteći...ma moš si misliti. 1001 misao u sek 15 sekundi. Ovo je neizdrživo, moram ove rukopise konkretizirati i početi čistiti ovaj kupus koji se već niz vremena kupusa.
Oznake: život
11.11.2024. u 17:36 | 6 Komentara | Print | # | ^