Aurora borealis

19.07.2004., ponedjeljak

O more duboko...

Već duže vremena imam vrlo malo snage. Obje grbe u koje sam bio spremio zalihe morske vode i morskih misli su se stanjile. Trebam otići u svoju oazu i napuniti ih. Puniti ih zaranjajući u modrinu dubine ispod. Osjećajući milovanje mora po tijelu. Plutati na vodi gledajući i smijući se suncu. Dopustiti moru oduzeti sve brige i dopustiti moru u nama ponovno doći u kontakt s morem. Bježim na jug, blogeri moji. Do sljedećeg pisanja, svako vam dobro i guštajte koliko znate i možete (no uvik pamet u glavu!!!).

- 22:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.07.2004., petak

Uspavani tjedan

U zadnje vrijeme imam toliko malo energije i toliko mnogo spavam da je to nevjerojatno. Tome je pridonijela i jedna masaža. (Pozdravljam osobu koja je tu masažu napravila i koja redovito čita moj blog, ali ne ostavlja komentare ;)). Uglavnom osjećam se kao ljenivac. Zijevam i rastežem se. Tu i tamo između seansi spavanja uspijem još nešto i obaviti, za divno čudo. Znam, znam, stres, promjena posla, popuštanje stresa, približavanje godišnjeg... No svejedno...Već mi se sklapaju oči, moram u krevet. Zijeeeeeev! Laku noć...

- 00:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.07.2004., petak

Et in Arcadia ego

Jučer navečer sam slušao koncert ansambla Musica antiqua iz Kölna u crkvi sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu. Izvodili su djela Corellija, Caldare, Händela i Realija. Za slušanja glazbe bio sam u stanju meditacije, pred unutarnjim očima izvirale su slike koje su po ugođaju bile bliske slikarstvu Poussina ili Lorrainea. Za vrijeme Caldarine skladbe Concerto da camera u a-molu pojavila mi se slika stuba u pejzažu, puhao je vjetar i lagano savijao krošnje, nosio lišće, sunčana svjetlost je bila toplo žuta. Okrenuvši se ugledao sam planinski pejzaž. Pravi arkadijski ugođaj. No zanimljivo je da sam tek nakon odslušanog koncerta saznao da ti autori pripadaju krugu Arkadijske akademije (Accademia d’Arcadia).Uvjeren sam da glazba može tako djelovati na slušatelja samo ukoliko je iskreno, uživljeno odsvirana.

- 01:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.07.2004., srijeda

Postati izvor

Iz arhiva (29/4/03); duhovni zapis «Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.» Rim. 5,19 Kišna je večer pred Cvjetnicu. Kompjutorski ekran i parafinska voštanica rasvjetljuju tamu sobe. Miris svijeće miješa se s mirisom i romonom kiše s pritvorenog prozora. Pokušavam teško i nevješto uriječiti svoje misli. Ulična rasvjeta čini kišnu maglu nad gradom sablasno crvenom. Sablasna je bila i krvava kiša koja je onog dana padala na Zemlju, prala njen grijeh i budila mrtve u Limbu, kiša koja je padala kada se rasparao purpurni hramski zastor. Jedan je čovjek postao poslušan do sramotne smrti. Poslušnost strano odzvanja čovjeku moga doba za razliku od povjerenja ili predanosti. Ako je Bog ljubav, poslušnost znači nesebično voljeti, potpuno se pokoriti Ljubavi. Postati ljubav. Sladak je duši taj gorki dan, a gorku je uspomenu izgubljenog povjerenja ostavila slatka, crvena rajska jabuka. Teško je povratiti izgubljeno povjerenje. Od iskona su čovjek i Bog uživali obostrano povjerenje jer su bili jedinstvo čiste ljubavi. Prvi je grijeh bio smrt povjerenju. Obeščastili su ga oholost i sebičnost. Povratiti ga je mogao samo Čovjek potpuno spreman predati se, imati potpuno povjerenje u ljubav. Divi se i srami čovjek pred primjerom takve ljubavi jer je najteže nadići granice u sebi, zaboraviti sebe. U čovjeku naviknutom zatomljivanju osjećâja, jer su ga često zbog njih prevarili, ponovno se rađa žrtvom onoga Čovjeka postavljen cilj: nevinost i iskrenost tijela, uma i duše. Ljubav jača od smrti poziva nas raditi na sebi, učiti voljeti. Napuniti vodom gudure naše spilje i postati izvor. Tako je jednostavan cilj, a tako težak, genijalan i vrijedan truda.

- 19:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #