Jučer navečer sam slušao koncert ansambla Musica antiqua iz Kölna u crkvi sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu. Izvodili su djela Corellija, Caldare, Händela i Realija. Za slušanja glazbe bio sam u stanju meditacije, pred unutarnjim očima izvirale su slike koje su po ugođaju bile bliske slikarstvu Poussina ili Lorrainea. Za vrijeme Caldarine skladbe Concerto da camera u a-molu pojavila mi se slika stuba u pejzažu, puhao je vjetar i lagano savijao krošnje, nosio lišće, sunčana svjetlost je bila toplo žuta. Okrenuvši se ugledao sam planinski pejzaž. Pravi arkadijski ugođaj. No zanimljivo je da sam tek nakon odslušanog koncerta saznao da ti autori pripadaju krugu Arkadijske akademije (Accademia d’Arcadia).Uvjeren sam da glazba može tako djelovati na slušatelja samo ukoliko je iskreno, uživljeno odsvirana.
Post je objavljen 09.07.2004. u 01:24 sati.