Jeka tisine
ponedjeljak, 23.09.2019.
Inkluzivna pedagogija
(Nešto čime se bavim u slobodno vrijeme, a da nema veze s ovim blogom... Pišem i o sustavu obrazovanja.)
INKLUZIVNA PEDAGOGIJA
Važnost inkluzivne pedagogije nikad nije bila više izražena nego u modernom svijetu i društva. Ideje koje su se kroz povijest razvijale u društvu obuhvatile su i instituciju škole kao odgojne i obrazovne ustanove, samo u novom svjetlu. Sve više se uvažava ideja individualnosti svakog djeteta te potrebe da se svakom djetetu omogući pristup svim aspektima modernog školovanja, školovanja koje je okrenuto učeniku i njegovim potrebama.
Moderna škola nije samo prostor u kojem će učenik steći znanja i vještine, nego i stavove, vrijednosti i odnos prema radu, školi, profesorima i školskom osoblju te drugim učenicima. Upravo u svim tim aspektima modernog školovanja u izražaj dolazi inkluzivna pedagogija. Učenje da je u središtu odgojno-obrazovnog procesa učenik, s cijelim svojim intelektualnim, emocionalnim i kreativnim kapacitetima. Različitosti između učenika, na bilo kojem planu bile, umjesto prepreka se smatraju izazovom i načinom da se odgojno-obrazovni proces ne samo tog učenika, nego čitavog razreda i škole, obogati i postane jedno vrijedno iskustvo za sve koji u njemu sudjeluju. Najčešća potreba za primjenom inkluzivne pedagogije javlja se najčešće kod dvije grupe učenika. Prva grupa su učenici s posebnim potrebama, bilo nadareni ili s poteškoćama u učenju. Druga grupa su učenici s različitim društvenim podlogama, bilo socijalnim, društvenim, vjerskim i drugim. Posebno ću se osvrnuti na obje grupe učenika i objasniti zašto smatram da je kod njih najvažnija primjena inkluzivne pedagogije i kako inkluzivna pedagogija može obogatiti njihovo iskustvo, iskustvo ostalih učenika, nastavnika i škole.
Učenici s posebnim potrebama, bilo nadareni ili s poteškoćama, često imaju osjećaj izolacije od ostatka razreda. Spomenula sam ih u istoj skupini zato jer objema skupinama podjednako treba pristup koji će ih umjesto izdvajanja više uključiti u školu i širu zajednicu. Prepoznavanje individualnosti svakog učenika i njihovih potreba te postupanje u skladu s njima veoma je važno. Pritom izdvajanje učenika može izuzetno štetno djelovati na njihov daljnji razvoj, pogotovo u toliko osjetljivoj dobi u kojoj su učenici. Umjesto da ih se izdvaja, njihove prednosti i vrline se mogu prepoznati i uklopiti u cjelokupan odgojno-obrazovni proces, dok se na područijima u kojima su slabiji također može raditi uklapanjem u školu i širu zajednicu, zajedničkim radom, otkrivanjem pristupa koji učeniku i široj zajednici najviše odgovara. Često je to rad u obliku radionica, rad u grupama, rad kroz igru, kroz školske i razredne projekte i drugo. Pritom bi se u takve oblike rada trebalo uključiti ne samo učenika, nego i njegovu cjelokupnu sredinu (ostale učenike, profesore i ostale službe škole, obitelj učenika).
Prema teoriji višestrukih inteligencija, svaki profesor bi trebao prepoznati vrline pojedinih učenika i razreda kao grupe i u skladu s njima razvijati daljnji odgojno-obrazovni proces. Svaki učenik ima u sebi potencijal da svojim radom i trudom, te vrlinama obogati i upotpuni nastavu.
Druga grupa koju sam izdvojila su učenici s različitim društvenim podlogama, bilo socijalnim, društvenim, vjerskim ili drugim. Učenici iz ove skupine se često osjećaju nedovoljno uklopljeni u nastavu i društvo, te se često osjećaju izdvojenima, a upravo bi svojim jedinstvenim identitetom i drukčijom perspektivom mogli uveliko obogatiti iskustva drugih učenika, nastavnika i škole. Upravo u procesu globalizacije dolazi sve više do kontakata između pojedinaca s različitim podlogama i životnim pričama. Ponovo inkluzivna pedagogija dolazi kao odgovor kako najprikladnije postupati. Rad na razvoju osjećaja zajedništva u različitosti, te uklapanjem ideje da je svaki učenik individua sa svojom jedinstvenom i neponovljivom pričom koja može pridonijeti društvu ne dokidajući svoj identitet.
Zaključila bih ovaj osvrt s prepoznavanjem važnosti inkluzivne pedagogije kao odgovora na izazove modernog društva, kao pristupa koji učenike vidi kao individue, te u različitostima koje posjeduju upravo vidi bogatstvo našeg društva, a nikako ne prepreku. Primjena inkluzivne pedagogije često zahtijeva više truda i angažmana od strane svih sudionika, no u konačnici dovodi do potpunijeg iskustva školovanja i razvoja učenika koji su svjesni svojih posebnosti, ali i pripadnosti u čitavom kontekstu društva.
Literatura:
Priručnik „Inkluzivni odgoj i obrazovanje u školi“ autora doc. dr. sc. Goran Livazović Dalida Alispahić Enisa Terović, Jordan studio, Sarajevo
„Izazovi integriranog odgoja i obrazovanja“ autorice Dejane Bouillet, Školska knjiga, Zagreb
| < | rujan, 2019 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.