utorak, 18.09.2018.

Labirint

Svoje najveće greške sam radila u trenutcima zamračenja. Vjerojatno najveća greška koju sam ikad učinila jest da sam se zatvarala pred ljudima koje volim. Neke ljude sam tako zauvijek izgubila. Jer nisam mogla... Nisam imala snage.

Bila sam stručnjak u izgradnji labirinta. Veoma učinkovito sam držala svijet na sigurnoj udaljenosti. Samo što je ta sigurna udaljenost bila ogromna.
Danas mi ta praznina koju sam imala između sebe i drugih i koja se kasnije zavukla u mene djeluje zastrašujuće.

Ne mogu reći da nisam voljela. Voljela sam. Samo tu ljubav nikad nisam znala pokazati. A nisam je znala ni doživjeti u svoj njenoj punini.
Bila sam sebična. Toliko zastrašena da ću biti povrijeđena da sam povređivala ljude koji su me pokušavali voljeti.

Pisala sam o ljubavi. Čak sam ovdje ostavljala svoje zapise. Sanjala sam o ljubavi.
A nisam znala da ljubav znači puno davanja sebe. Brisanja granica. Rušenja zidova.

Mislila sam, tko voli mene, voljet će i moj labirint. Dok sam sama taj labirint mrzila iz dna duše.
Udarala sam po zidovima, sama, u mraku.

Svoje najveće pobjede sam radila u trenutcima zamračenja. Davnih noći kad sam srušila sve. Srušila sebe, da srušim zidove.
Godinama sam lutala u mraku, ovog puta bez zidova koji su mi nekad značili neku vrstu sigurnosti.

I evo me, godinama nakon. Jače. Prisutnije. Osobe koja je spremna dati sve za ljude koje voli.
Osobe koja je spremna dati ljubav.
Osobe koja je spremna dati sebe.

- 17:21 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2018 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Miris Čežnje: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...


Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...



O autorici:
Na ovom blogu već 12 godina.
Uz povremene pauze.


Ovdje ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.

Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.

(Ako netko osjeti potrebu pisati mi
Kontakt je: athropa@gmail.com )



----------------------------------

S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.

Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.

Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.

Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...

Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.

Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.



----------------------------------