Šatro borba protiv sive ekonomije
Uploaded with ImageShack.us
Već dulje smo svjedoci svojevrsnog deklarativnog konsenzusa oko borbe protiv sive ekonomije. Većini nas koji radimo za plaću je jednako tako jasno da svatko tko radi na crno, na posredan način izvlači novac iz našeg džepa, konzumirajući društvena i socijalna prava koja mi plaćamo, ali on ne. Stvar je zapravo još dublja, takvi "radnici" otimaju posao poštenim tvrtkama i obrtima zbog niže cijene usluga. Teško je zamisliti da netko tko posluje u skladu sa zakonom i plaća doprinose i poreze na plaće svojih radnika, te porez na dobit, može cijenom konkurirati firmi gdje ljudi rade na crno. Mi to nerijetko ne smatramo vlastitim problemom, no tu se varamo i u tome je razlika između klasičnog Balkanca i žitelja Zapadne Europe. Mi ne vidimo, ili ne želimo vidjeti dalje od vlastitog nosa. Upravo takve kvazi-tvrtke otimaju poslove našim poslodavcima, pa na kraju naš poslodavac nama daje minimalnu plaću ili otkaz, kako bi eventualno mogao preživjeti na takvom tržištu. S druge strane, radi toga se uništavaju oni koji pune državnu blagajnu, a generiraju oni koji je crpe (nezaposleni i umirovljenici).
Kada sam na početku rekao da je borba protiv sive ekonomije samo deklarativna, mislio sam na to kako ima mnogo instrumenata koji se ne koriste, jer svaki pojedinac gleda samo svoj interes, pa tako i oni koji bi trebali sankcionirati prekršitelje. Sjetimo se samo kako je glavni državni inspektor Branko Jordanić sagradio vikendicu (vilu) bez građevinske dozvole.
Navesti ću sada primjer koji je najrasprostranjeniji i koji je poznat svima, a gdje se vrti velika lova. Naime, radi se o malim građevinskim firmama. Svi znamo da većina malih građevinskih firmi formalno zapošljava samo gazdu, a na baušteli radi još 5-10 ljudi na crno. Tim ljudima to paše, jer možda imaju neki staž pa čekaju mirovinu, možda već imaju mirovinu (obično braniteljsku ili invalidsku - naravno izmuljanu). S druge strane, njihov im poslodavac može dati neto plaću veću nego vama vaš bruto, jer ovaj ne plaća ništa,pa se oni ne bune. Kao što smo već utvrdili, to dovodi do nerealno niskih tržišnih cijena usluga i do vašeg minimalca ili otkaza.
Na taj se način ne grade veliki projekti, već takve tvrtke obično rade obiteljske kuće (ili vikendice u tipu vile) ili rade kao podizvođači za velike tvrtke koje, kao Skladgradnja, dobivaju poslove iako ne posjeduju niti lopatu.
Država radi toga ima proračunske manjkove, koje pokriva kreditima koje će otplaćivati i naši unuci.
Kad bi vlast imala istinski interes da stane na kraj ovoj opisanoj pojavi , to bi mogla učiniti kombinacijom dvije, ne odveć zahtjevne aktivnosti. Prva je ta da pošalje inspektore na gradilišta, posebice gdje se grade obiteljske kuće jer ih tamo nikada ne šalje, te da provjeri dokumentaciju izvođača i radnika. Druga je da se traži objašnjenje kako je tvrtka sa jednim zaposlenim sagradila katnicu za dva mjeseca prema utvrđenim normativima. Tada se ne bi događalo da vlasnik građevinske tvrtke un kojoj rade dvije osobe (otac i sin) imaju vozni park od 100.000 Eura, kuću na dva kata i vikendicu s deset apartmana, a da su prijavili dobit manju od mojeg dohotka.
Da je to društveni interes na bi trebali shvatiti Bosanci koji na crno rade, jer istini za volju i oni bi tada imali manju neto plaću, već vlast, a posebice građani koji biraju tu vlast. Nije rad na crno interes većine, jer većina radi za plaću, a kuću gradi u životu jednom ili nijednom. Međutim, uzevšiu obzir tko sačinjava našu političku elitu,preko spomenutog Jordanića, Sanadera, sada aktualnog Šeksa, te gospodina par exelance Luke Bebića, teško je očekivati skoro buđenje svijesti.
Daleko je još Europa!
|
