Ateizam

Kreposna pohlepa

Nadovezat ću se na prethodni post i pokušati dokučiti zašto u svijetu, gdje se tobože gaje kršćanske vrijednosti, postoje ogromne klasne razlike.Kad kažem svijet, tada mislim na naše neposredno susjedstvo, a ne na neke strane zemlje.
U kojem su to duhu odgajani ljudi koji ne smatraju da je prekomjerno bogaćenje grijeh?
Može li bogataš gledati u siromaha, ne pomišljajući pritom da je nekim mehanizmima svoj novac oteo siromasima?
Koja je logika onih drugih koji, pod izlikom nečijeg prekomjernog bogatstva, prolaze siti kraj gladnoga okrenute glave?

Razloge za takvo stanje stvari nalazim u utjecaju crkve na civilizaciju.
Naime, Crkva postavlja primarna moralna načela koja će joj omogućiti što veću financijsku korist i politički utjecaj na društvo. Milosrđe i ostale kreposti su u tom kontekstu tek oruđe i paravan za vlastite interese, te se u propovjedima javljaju na deklarativnoj razini. U svijetu na takvim osnovama ustaljeno je mišljenje da postoje "pošteno zarađeni milijuni" i da nije grijeg ne podijeliit ih drugima. To nas uči Crkva vlastitim primjerom. Netko nema novaca za sirotinju, jer je izašao novi Mercedes, a Crkva nema novaca za siromahe jer dividende troši na nove investicije i sanaciju nekretnina.

Istinske kršćanske vrijednosti Crkvu bi koštale njenoga bogatstva pa je zato i suludo očekivati da će se za te vrijednosti Crkva ikada zalagati. Stoga je lakše baviti se predizbornim temama, sakramentima, osuđivanjem rada nedijeljom i sličnih stvari nego osuđivati vlastito bogatstvo.